Čine li nas naši ljubimci sretnijima ili usamljenijima? Velika analiza otkriva da snažna povezanost s ljubimcima nije uvijek dobra za mentalno zdravlje – važan je stil privrženosti.
Privrženost kućnim ljubimcima često se smatra izvorom utjehe i podrške, no istraživanja pokazuju da odnos između vezanosti za ljubimce i mentalnog zdravlja nije jednostavan. Iako mnogi vlasnici ističu da im životinje uljepšavaju život, rezultati više od 100 studija provedenih u posljednjih 40 godina otkrivaju vrlo mješovite zaključke.
Dok pojedina istraživanja upućuju na to da jaka veza s kućnim ljubimcem može smanjiti rizik od depresije ili čak suicida, druga pokazuju suprotan trend. Primjerice, dugoročna studija iz 2025. provedena na 600 starijih osoba u Baltimoreu pokazala je da su vlasnici koji su bili emocionalno najpovezaniji sa svojim ljubimcima tijekom godina doživjeli veći pad psihološke dobrobiti u odnosu na one manje privržene.
Opsežni pregled literature koji je provela Katherine Northrope i njezin tim analizirao je 130 radova objavljenih od 1983. do 2024. godine. Rezultati su otkrili da je u velikom broju studija jaka privrženost bila povezana s neutralnim ili čak negativnim ishodima po mentalno zdravlje. To je osobito izraženo kod odraslih i starijih vlasnika, dok se kod djece visoka privrženost češće povezuje s boljom psihološkom dobrobiti. Loša vijest je da su u mnogim studijama snažne veze bile povezane s ozbiljnijim oblicima psihološke nelagode.
Stil privrženosti važniji je od njezine jačine
Drugo važno područje istraživanja odnosi se na stilove privrženosti.
Vlasnici imaju različite vrste odnosa sa svojim ljubimcima. Neki su „sigurno privrženi”, a drugi „nesigurno privrženi”. Upitnik privrženosti kućnim ljubimcima (Pet Attachment Questionnaire) mjera je od 26 čestica koja procjenjuje razlike u stilovima privrženosti vlasnika, temeljen na Bowlbyjevom modelu privrženosti među ljudima.
Vlasnici koji su posesivni i zahtijevaju mnogo pažnje od ljubimca postižu visoke rezultate na „ljestvici anksioznosti”. Oni koji su emocionalno udaljeni postižu visoke rezultate na „izbjegavajućoj” ljestvici. Vlasnici s visokim rezultatima na jednoj ili obje dimenzije smatraju se nesigurno privrženima.
Studije iz Australije i iz 2025. godine među mladim odraslim vlasnicima ljubimaca potvrdile su da anksiozna privrženost češće prati depresiju, stres i emocionalne poteškoće. Izbjegavajući stil privrženosti pokazao se manje problematičnim, a u nekim slučajevima povezan i s boljom psihološkom stabilnošću.
Zašto se jaka privrženost ponekad povezuje s lošijim mentalnim zdravljem?
Jedno od objašnjenja kaže da osobe koje imaju nesigurne ili opterećujuće odnose s drugim ljudima često prenose iste obrasce i na svoje ljubimce. Druga tumačenja sugeriraju da jako privrženi vlasnici ponekad traže emocionalnu potporu od životinja jer imaju manju mrežu društvenih kontakata, što može dovesti do izolacije. Istraživanja također pokazuju da snažno oslanjanje na ljubimca kao zamjenu za ljudske odnose povećava rizik od usamljenosti i niže psihološke dobrobiti.
Privrženost ljubimcima može imati i pozitivne i negativne učinke, a najvažniji faktor nije sama jačina veze, već njezin stil i uloga koju ljubimac zauzima u životu vlasnika. Ljubimci mogu pružiti veliku emocionalnu podršku, ali stručnjaci upozoravaju da je važno održavati ravnotežu i ne koristiti ih kao jedinu zamjenu za ljudsku bliskost.
A. H.
