Knjiga Aljoše Bagole “Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke” donosi njegovu ispovijest o suočavanju s pregorijevanjem zbog želje za poslovnim uspjehom, ali i savjete kako se iz tog začaranog kruga izvući. Danas on zna da smisao života nije u tome što ostavljaš iza sebe, nego u tome što život ostavlja u tebi, ali put to te spoznaje nije bio lak…
Sve što morate znati o Aljoši Bagoli pročitajte u našem intervjuu, a u nastavku vam donosimo njegove savjete kako ne pregorjeti.
7 zlatnih savjeta
1. Kad optimalno ostvarujemo svoje mogućnosti, krećemo se na području kreativnosti, učinkovitosti i energičnosti. Nekontroliranim povećanjem intenziteta ta se vožnja na vrhu vala brzo pretvara u nervozu, nesanicu, zbunjenost i neodlučnost. Ako uz to osjećamo samo tjeskobu i iscrpljenost, budimo svjesni da smo tik pred pregorjelošću, zato se moramo zaustaviti i za početak porazgovarati s osobnim liječnikom.
Kako sam kažem – dok je gorivo za naš talent strast, sjajit ćemo. Ako gorivo za naš talent postanu perfekcionizam, odgovaranje drugima i s našim vrijednostima neusuglašeni financijski ciljevi, počet ćemo pregorijevati.
2. Svoju debelu kožu, strpljivost, perfekcionizam i poslušnost predočavamo si kao vrline. Ali često nas baš one dovode do toga da predugo ostanemo u odnosima koji štete zdravlju.
3. Zdravo postavljanje granica prvi je korak za uspostavljanje dobrog odnosa sa sobom. Samo ako se zauzme svatko za sebe, za svoja prava, raspoloženje i tako se odgovorno pobrine za svoj unutarnji svijet, to će se uskoro preslikati i na vanjsku sredinu. Naravno da će s time doći strahovi, ali kad ga dovoljno puta izgovorimo, “ne” postaje dopuštenje da sami sebe konačno postavimo na prvo mjesto.
4. Greška je što ljudi misle da se pregorjelost dogodi zbog previše posla – ona je posljedica slabih odnosa. Danas je radno mjesto velik izvor stresa. Najčešće pregorimo zbog premalo vremena za previše posla, puno odgovornosti i (pre)malo ovlasti, zbog male ili nikakve potpore suradnika i nadređenih, zbog nestalnosti i nepouzdanosti zaposlenja i drugih toksičkih faktora. U većini tih stvari nađemo se zbog većinom iracionalnih financijskih briga ili stvarnog preživljavanja, pri čemu su posebno rizične skupine mlađih roditelja s kreditom.
5. Osim gubitka bližnjeg, pregorjelost je vjerojatno najgori osjećaj u životu. Čini se kao da si izgubio sebe. U tom slučaju ne možeš baš reći da si izgubio “voljenog”, jer si se, ako si pregorio, sigurno premalo volio ili si previše volio samo neke svoje aspekte i zanemarivao druge koji su za dobar život puno važniji.
6. Muškarci se odmah uhvate popravljanja bilo kakvog stroja, ali “popravak” svog emotivnog ustroja mogu pogubno dugo izbjegavati. Pravimo se frajeri, a to je samo potiskivanje i maskiranje ozbiljnih emocija jer smo tako odgojeni. Uza sve to kod nas je još puno povijesno nagomilane ljutnje. Zato ne govorimo o problemima, što nas polako, ali sigurno proždire i ubija. Alkoholizam, radoholičarstvo, droge, digitalne ovisnosti, ovisnost o igrama na sreću, seksu, kompenzacije hranom itd., često su neposredne posljedice toga što si ne dozvoljavamo da zdravo progovorimo o svojim emocijama i promijenimo ih nabolje.
7. Sve na društvenim medijima potiče i na stremljenje za savršenošću koju je tamo lako uprizoriti, ali ne tako jednostavno postići u stvarnom životu. Zato smo taoci te uprizorive, ali neostvarive sreće, koju u svojoj knjizi nazivam “optičkim optimizmom”. Potreba za uprizorenjem, lajkovima, učinkovitošću i našom ispoliranom slikom iscrpljuje nas. Ne samo zato što to zahtijeva mnogo naše energije nego i zato si ne dopuštamo biti ono što zapravo jesmo. Moderne tehnologije uspješno su nas uvjerile u dvije stvari – da moramo biti stalno sretni i stalno dostupni. Zato – prepolovimo svoju raspoloživost i udvostručit ćemo svoju raspoloženost.
Foto: Shutterstock
