Svaka starija osoba je individua za sebe, kao i kod mladih ljudi netko nam se sviđa više, netko manje, ali kao i u svim drugim situacijama nije dobro generalizirati.
Volim piti kavu u jednoj kavani u koju uglavnom zalaze, popularno je reći, ljudi treće životne dobi.
U toj kavani nema muzike, ljudi tiho razgovaraju jedni s drugima. Društvo je vrlo homogeno i jedino što na trenutke razbije atmosferu je smijanje moje petogodišnje kćeri. Uglavnom je svi pogledaju sa simpatijama i nerijetko je pohvale kako je pristojna djevojčica. Volim ih promatrati. Posebno mi je simpatičan jedan par, koji uvijek sjedi u izlogu kavane. Pomalo razgovaraju, pomalo gledaju kroz staklo i pijuckaju svoju jutarnju kavicu.
Vidi se da su već u poznijim godinama i sve na njima odaje te godine, osim očiju. Oči su im dječje, zaigrane. To su oči mladih ljudi. I kada razgovaraju čine to živo i energično i uredno im se imam želju pridružiti.
Osim njih tu se okuplja i društvo starijih muškaraca, uvijek dotjerani i u odjelima raspredaju najčešće o političkoj situaciji i stanju u našoj zemlji. Ponekada se okupi i društvo starijih žena. I one su dotjerane. Njih ne čujem, koliko god se trudila, jer su vrlo diskretne i tihe u ophođenju.
Ta kavana ima atmosferu koja mi se sviđa. Ja bih bila slobodna nazvati je atmosfera mudrosti. Toliko godina i toliko iskustava na jednom mjestu.
Vrijeme nije uvijek strog roditelj, jer iako ne zastaje ni za jedno
od svoje djece, često blago dodiruje onu koja su ga dobro
upotrijebila; neumoljivo ih čini starim muškarcima i ženama,
ali im ostavlja srca i duh mladima i snažnima.
Charles Dickens
Predrasude o starijim osobama
I onda mi padne na pamet kako postoje mnoge predrasude o starijim ljudima. Hayslip i Panek 1993. godine su ih sistematizirali: Ljudi su to sličniji što su stariji; Stari ljudi postaju senilni; Starost je doba mira i vedrine; Stare ljude ne zanimaju spolni odnosi; Stari ljudi su krutih stavova; Stari ljudi nisu kreativni ni produktivni; Stari ljudi teško uče; Ljudi s godinama postaju čudljivi; Stari ljudi su osamljeni; što su ljudi stariji, to su više religiozni.
Naravno da tome nije tako i tome ne treba biti tako.
Vid Pečjak u svojoj knjizi „Psihologija treće životne dobi“ to razdoblje dijeli na četiri vremenska perioda: od 50 do 60 godina, ili kasnu srednju dob, od 60 do 70 – ili mlađu starost, od 70 do 80 godina ili srednju starost, te nakon 80. godine – visoku starost. Pritom napominje: Kao što se vidi treća životna dob ne obuhvaća samo starost. Kasne srednje godine vrijeme je “oluja i stresova”, slijedeća faza je razdoblje prilagodbe na novo stanje, treću prate brze promjene životnih funkcija, a za četvrtu fazu karakteristična je pojava sveopćeg slabljenja .
Svakako ono što jest činjenica treća životna dob također je jedna razvojna faza u životu čovjeka koju karakteriziraju različite psihološke promjene. Kao i u periodu adolescencije, kada se okolina suočava s promjenom kada princ i princeza izrastaju u žabu i kada se do jučer razgovorljivo i milo dijete zatvara u sobu i okreće očima na do jučer omiljene roditelje, tako se i u trećoj životnoj dobi okolina suočava s nekim promjenama. U doba adolescencije se i mlada osoba suočava sa svojim promjenama i prisutan je osjećaj nesigurnosti u vezi sebe samoga i u vezi budućnosti. U doba starosti pažnja je selektivno usmjerena na one sadržaje koje osobe zanimaju, pamćenje je oslabljeno, ljudi su češće rastreseni te zaboravljaju što su počeli govoriti. Ali….
Ali … stari su ljudi puni životnih iskustava i mudrosti. Kao i sve ljude neka su ih uvjerenja ograničavala, ali bilo je puno onih koja su ih gurala naprijed. Bilo bi dobro poslušati ih što imaju za reći i što imaju s nama podijeliti. Naravno da nisu uvijek u pravu, ali čini mi se da ih ponekad bez razloga diskreditiramo.
Svaka stara osoba je individua za sebe, kao i kod mladih ljudi netko nam se sviđa više, netko manje, ali kao i u svim drugim situacijama nije dobro generalizirati. Starije osobe imaju pravo i dalje rasti i razvijati se. Nikada nije kasno za promjenu, pa ni u starosti.
