Jesu li svađe sastavni dio odnosa ili u takvim vezama nešto nije u redu?
Nedavno sam vodila jednu raspravu je li normalno da se osobe koje su u vezi svađaju: znači li ta svađa da nešto nije u redu s njihovim odnosom ili su svađe sastavni dio odnosa? Dok je moje mišljenje bilo da bih se zaista zapitala što nije u redu s mojom vezom ako se baš nikada ne razilazimo u mišljenjima, druga osoba je smatrala da svađa i nesuglasica između dvoje ljudi koji su u vezi nikada ne smije biti – to je znak da nam ta osoba nije kompatibilna i da je najbolje takav odnos prekinuti. No, nisam mogla a da se ne zapitam da li bi – da svi razmišljamo po tom principu – opstala ijedna veza?
Što znači svađa?
Prije nego što nastavim dalje, voljela bi razjasniti što za mene znači svađa. Pod pojmom svađe podrazumijevam nesuglasice odnosno različta ili oprečna mišljenja vezana uz određenu tematiku, te raspravu s drugom osobom o istome. Dio te rasprave mogu biti povišeni tonovi uslijed uzbuđenja i želje da obranimo svoju tezu, no nikako ne i uvrede ili bilo kakva vrsta nasilja. U kontekstu ove definicije, moram priznati da mi se nikada u životu nije dogodilo da sam bila u bliskom odnosu s osobom s kojom takvih situacija nije bilo. Je li to značilo da je naš odnos bio loš i da ga je trebalo prekinuti? Odgovor na ovo pitanje je malo kompleksniji.
Što kada smo različiti?
Kada se nalazimo u odnosu s osobom čije su vrijednosti dijametralno suprotne našima i kada smo svakodnevno suočeni s nizom rasprava koje se vode upravo zbog te različitosti – tada bi se trebali zapitati ima li smisla ostajati u odnosu u kojemu je naša kompatibilnost evidentno upitna. Uzmimo za primjer ljubavni par koji čine žena – čija je vrhunska vrijednost obitelj i muškarca – kojemu je vrijednost obitelji negdje pri dnu ljestvice prioriteta. Ukoliko žena žarko želi djecu i muškarca koji će se posvetiti obitelji, a njezin partner ne razmišlja o braku a još manje o djeci – tada će njihov odnos gotovo sigurno za obje strane postati iscrpljujući. Njihovo zajedničko vrijeme može se pretvoriti u beskrajne rasprave o smislu života (koji će žena možda vidjeti u djeci a muškarac u osobnoj sreći koja nije vezana uz djecu), o tome što je bolje (žena će nalaziti brojne argumente za djecu a muškarac za život bez djece) i u potpuno nerazumijevanje stajališta druge strane. Ukoliko se radi o vrijednostima koje su za njih prioritetne – zasigurno nijedno od njih neće odstupiti. Odstupanje od vrhunskih vrijednosti za bilo koga od njih dvoje značilo bi kronično nezadovoljstvo. A s druge strane, ni ostanak u vezi s osobom s kojom ne dijelimo životne poglede nema dobru perspektivu. Dakle, u ovom kontekstu svađe definitivno jesu znak da je vrijeme da preispitamo budućnost tog odnosa.
Kada svađa nije znak da nam je odnos na klimavim nogama?
Uzmimo za primjer da vi i vaš partner imate oprečna mišljenja o tome trebate li nabaviti kućnog ljubimca ili ne. Ukoliko je vaše stajalište da su kućni ljubimci izvor zadovoljstva i da su obaveze koje proizlaze iz njihovog udomljavanja vrijedne truda, a vaš partner ni po koju cijenu ne želi kućnog ljubimca iz raznih razloga – vjerojatno će doći do žustrije rasprave. No ta rasprava itekako može biti konstruktivna: na papir možete staviti sve prednosti i nedostatke obiju opcija, možete razgovarati o partnerovim strahovima, možete sami preispitati svoje stajalište… Ovakve rasprave su mi često i samoj raširile vidike – ponekad smo skloni razmišljati “crno – bijelo”, no u realnosti stvari najčešće nisu takve. Ukoliko su vrijednosti vašeg partnera i vas i dalje iste ili slične, ukoliko se i dalje slažete oko svih bitnih stvari – tada vaša svađa nije zabrinjavajući događaj koji bi vas trebao potaknuti da razmišljate o prekidu veze. Ako su nesuglasice vezane uz stvari koje ne određuju vaš daljnji tijek života odnosno ne dovode vas do kroničnog nezadovoljstva zbog razlika između vas i partnera – sa sigurnošću mogu reći da je vaš odnos posve normalan.
I na kraju, iz perspektive jedne “svađalice” koja voli raspravljati, razmišljati i imati mišljenje o svemu, mogu reći da je svaka svađa koja me potaknula na razmišljanje i potakla moj mozak da vidi stvari i iz drugačije perspektive bila korisna i utjecala na mene takvu kakva jesam danas. Ponekada se moje mišljenje promijenilo, ponekada učvrstilo; kroz koju godinu ili desetljeće ću možda i sama drugačije gledati na neke stvari. No uvijek ću smatrati da su konstruktivne svađe itekako dobre.
Autor teksta:
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
