Postoje ljudi koje na samu pomisao da će biti sami obuzima osjećaj straha koji ih navodi da stalno traže kontakt s drugim ljudima što naravno, može predstavljati realan problem u njihovom funkcioniranju. Neki ljudi rade jako puno kako bi izbjegli da budu sami. Ljudi se boje biti sami i to gotovo fobično izbjegavaju. Kada su sami kompulzivno traže bilo čije društvo.
Kada se javlja strah od samoće?
Strah od samoće može biti vezan
uz gubitak drage osobe. U tom slučaju osobi je potrebno vrijeme da se adaptira
na novonastalu situaciju. Kada nekog izgubimo stalno recikliramo osjećaj tuge i
boli na način da razmišljamo o toj osobi, vidimo njegovu ili njenu sliku pred
svojim očima, čujemo njegov glas. Tada nam se čini da bol nikada neće proći.
Društvo drugih nam pomaže da razmišljamo o nečem drugom i intenzitet boli nije
toliko jak. Dok ponovo ne ostanemo sami.
No strah od samoće može se javiti
u mnoštvu drugih situacija. Razlozi su često iracionalni. Primjerice:
- osoba
koja vjeruje da boluje od neke bolesti (umišljeni bolesnici) može osjetiti vrlo
intenzivan strah od samoće jer neće biti nikoga tko bi joj pomogao i pozvao liječnika
ako se što loše dogodi; - mala djeca koja se boje čudovišta ako ostanu
sama (što predstavlja normalnu razvojnu fazu) - osoba koja kada je sama nema nikakvu inicijativu
te vjeruje da je nesposobna za samostalan život jer je paralizirana
anksioznošću; - osoba koja vjeruje da nije zaslužila biti s
drugima da nije dovoljno dobra ili zanimljiva te se stoga povlači, ali se
istovremeno boji samoće; - osoba koja duboko vjeruje da će u životu ostati
sama te pristaje na partnerski odnos koji joj ne odgovara što može biti
povezano s uvjerenjem “ja ne vrijedim ako nisam u vezi”…
S obzirom na sve navedene primjere kojih može biti mnoštvo,
jer su uzroci straha od samoće vrlo individualni i terapijski proces je
individualan. Terapeut u radu s klijentom prvo radi na otkrivanju uvjerenja
koja se nalaze iza straha. Ta se uvjerenja povezuju s osobnom povijesti klijenta
u smislu roditeljskih poruka, traumatičnih iskustava itd.
Strah od samoće najčešće je simptom, a u terapeutskom radu
tražimo njegov korijenski uzrok te radimo na tome da ga razriješimo. Paralelno,
osoba može osvještavati načine kako se brinuti za sebe, kako biti sa sobom,
kako uživati u tim trenucima, kako bi naučila da biti to vrijeme može biti
itekako ugodno i opuštajuće. Kada osoba riješi uzrok to se odražava na
situaciju i sada i ovdje i fobična reakcija izostaje.
Kako si sami možemo pomoći?
U situacijama kada je sa strahom povezana i neka vrsta
poremećaja raspoloženja (primjerice depresivni poremećaj) uz psihoterapiju može
se prepisati i terapija medikamentima.
U situacijama kada osjeti strah
od samoće osoba može, kako bi si olakšala situaciju:
- nazvati blisku osobu i podijeliti s njom svoj
strah - baviti se hobijem
- izreći si pozitivne afirmacije poput: “imam sve
kapacitete za uspjeh”, “ja si mogu olakšati situaciju”… - pogledati dobar film
- pročitati knjigu
- otići u šetnju…
Važno je napomenuti da je sve
navedeno ublažavanje simptoma te je stoga psihoterapija trajnije i uspješnije rješenje. U situacijama kada strah osjećamo zbog gubitka
voljene osobe potrebno je proći proces tugovanja kako bi se adaptirali na život
bez te osobe. U tom slučaju potiskivanje tuge nikako nije preporučljivo.
Autorice teksta:
Tatjana
Gjurković, dipl. psiholog
psihoterapeut
Jelena Vrsaljko,
dipl.soc.rad
psihoterapeut i NLP
trener
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
