Psihologinja Maja Vučić pojašnjava čitatelji kako razviti komunikacijske vještine
Pitanje čitatelja: Poštovani, imam 32 godine, zaposlen. Moji su problemi psihičke naravi. U posljednjih nekoliko mjeseci osjećam se kao da “pucam”, i kao da je samo pitanje dana kada ću “eksplodirati”. Naime, svi kolege s posla znaju me kao vrlo ugodnu osobu, gotovo uvijek dobro raspoloženu, spremnu na šalu, čak i na vlastiti račun. Moj je problem što, čak i kada se ne osjećam dobro, kada sam ljutit, potišten ili jednostavno neraspoložen, to uvijek uspijem “zamaskirati”, odnosno pretvaram se da je sve u redu. Međutim, iznutra “kuham”, najradije bih nekoga u određenoj situaciji poslao u “neku stvar”, ali uspijevam se obuzdati i uz smiješak istrpjeti i nastaviti dalje. To se događa kada smatram da mi je napravljena neka nepravda ili da me se bezrazložno kritizira, a onda kada dođem kući kiptim od bijesa i ljutit sam na sebe što nisam adekvatno reagirao. Ali jednostavno kao da za to nisam sposoban. Zbog toga sam počeo u posljednje vrijeme piti i sredstva za smirenje. Što da napravim kako bih si olakšao život?
Odgovor psihologa: Poštovani gospodine, po ovome što ste naveli u pismu rekla bih da imate nedovoljno razvijene komunikacijske vještine. S jedne strane je pitanje zašto se ne usuđujete na vrijeme reći drugima što vas smeta, a s druge je pitanje znate li na asertivan način objasniti u kojoj vas situaciji smeta određeno ponašanje. Kad kažem “na vrijeme reći nešto” znači da ne skupljamo u sebi ljutnju i čekamo da se nešto promijeni samo od sebe.
Ako čekamo znači da smo pasivni, ali na kraju pasivnog ponašanja često dođe do eksplozije, što nazivamo agresivnim ponašanjem. Okolina često nema potrebu mijenjati svoje ponašanje ako se vi ne žalite na nešto.
Ljudi nemaju kristalnu kuglu kako bi znali da vam se nešto ne sviđa i ako to na vrijeme kažete spriječit ćete svoje “pucanje”, kako vi kažete, i vjerojatno će se nešto promijeniti nabolje. Mnogi ljudi se boje otvoreno reći što ih smeta, jer na samu pomisao otvorene komunikacije vide potencijalni sukob. Iz tog razloga se ljudi odlučuju na šutnju, kako bi zadržali dobre odnose s kolegama, a time zapravo štete i kolektivu i sebi.
Sama asertivna komunikacija ima svoja pravila i ako ih se držimo malo je vjerojatno da ćete doći do sukoba sa svojim sugovornikom, dapače, asertivnom komunikacijom možemo na ispravan način imenovati problem, a ne etiketirati ljude, i ponuditi rješenje problema koje je prihvatljivo nama i drugoj osobi. To je win-win odnos.
Predlažem vam da uzmete par sati savjetovanja kod psihologa kako biste uvježbavali vještinu asertivnog komuniciranja i kako biste ispitali svoja vjerovanja o tome što to loše može donijeti otvorena komunikacija s drugima.
Foto: Shutterstock
