Svi mi u našem svakodnevnom životu, privatnom ili poslovnom, komuniciramo na ovaj ili onaj način. Na poslu komuniciramo s kolegama, nadređenima i podređenima i ponekad se dešava da smo se krivo razumjeli. Kako to?
Svako od nas ima svoju sliku svijeta. Tijekom života usvojili
smo različite vrijednosti i uvjerenja, proživjeli smo različita iskustva. Ista
iskustva smo drugačije zapamtili ili smo ih pak drugačije emocionalno
doživjeli. Pripadamo određenoj kulturi, govorimo određenim jezikom. Na temelju
svega toga stvaramo svoju sliku svijeta, koja se zbog složenosti unutarnjih
reprezentacija razlikuje od bilo čije slike svijeta. S obzirom na to dobro se
još i razumijemo.
Kada komuniciramo s nekim dajemo značenje njegovim riječima.
Kako nam značenje te osobe nije poznato, nije izgovoreno, mi njegovim riječima
dajemo svoje značenje. Podrazumijevamo, a podrazumijevanje često puta znači
nerazumijevanje.
Zato jedini odgovor na pitanje: “Što zapravo znači ta riječ?“, može biti: “Za koga?“
Primjerice, ako sam kolegi rekla da sam cijeli vikend provela
odmarajući se, možda će zaključiti da sam bila kod kuće i gledala televiziju, a
ja sam zapravo bila na planinarenju, jer je u mojoj slici svijeta riječ odmor
povezena s aktivnim odmorom i fizičkom aktivnošću.
Postoje slučajevi kada je jako bitno komunicirati precizno.
Primjerice na poslovnim sastancima, kod vođenja timova, kod pregovaranja… U
takvoj vrsti komunikacije imajmo na umu da je potrebno, da bi nas ljudi
razumjeli, ići u detalje i izražavati se konkretno, jer tada želimo biti
sigurni da je druga osoba shvatila što smo mislili, želimo znati koja značenja
ta druga osoba ima u svojoj mapi i želimo biti sigurni što ona misli. U tome
nam može pomoći vještina postavljanja pitanja poput “Kako točno?, Gdje?, Kada
točno?….“
Komunikacija započinje mislima, no jezik ne može odraziti
brzinu, raznolikost i senzibilnost našeg razmišljanja. On može biti samo približna vrijednost.
Govornik će imati kompletnu i potpunu ideju onoga što govori. To
je dubinska struktura. Dubinska struktura ne pripada svjesnom nivou. Jezik
postoji na dubinskom nivou u našem neurološkom sistemu. Mi skraćujemo tu dubinsku
strukturu da bi bili jasniji i ono što kažemo se zove površinska struktura. Da
to ne radimo naši razgovori bi bili preopširni i previše detaljni.
Na taj način sugovorniku ostavljamo dosta prostora da
interpretira naše riječi te postoji mogućnost da se nećemo razumjeti.
Osnovna pretpostavka učinkovite komunikacije je saznanje da
ljudi imaju različite modele svijeta i da ne možemo pretpostaviti da znamo
značenje riječi koje nam je uputila druga osoba.
Riječi pak čine samo 7 posto komunikacije, ostatak od 93 posto pokriva
neverbalnu komunikaciju. Dakle bitno je opažati i kako je osoba nešto rekla.
Premda, naglašavam, pri tome pripazite da ne zapnete u domeni popularnog
čitanja misli. Prije nego što donesete neki zaključak dobro je provjeriti svoju
intuiciji i pitati.
Komunikacija je vještina, koja se kao i svaka druga vještina
može naučiti i izvježbati.
Kako još uspješnije komunicirati između ostalog uči se na
praktičarskom treningu NLP-a “Na krilima promjene“.
Sve informacije o istom možete pronaći na http://nlp.centarproventus.hr/ ili se
javiti Jeleni na jelena@centarproventus.hr/
+385 91 520 0005.
Autorica teksta:
Jelena Vrsaljko,
dipl.soc.rad
psihoterapeut, NLP
trener
certificirani trener komunikacijskih vještina
