Dr. Sarah Chaney, znanstvenica iz Centra za povijest emocija, tvrdi kako ovih 7 emocija više ne postoji, barem ne u njihovu originalnom obliku
Često se smatra da su emocije univerzalne i vječne, međutim, to nije tako. Primjerice, neke emocije, poput melankolije ili nostalgije, nekada su imale sasvim drugo značenje nego što imaju danas. I riječi koje definiraju emocije razlikuju se od zemlje do zemlje.
12 pouzdanih znakova da ste pametniji nego što ste mislili da jeste (A možda ste i genij!)
Riječ “schadenfreude” postoji samo u njemačkom jeziku i opisuje nezakonito uživanje u tuđoj sreći. I emotikoni, koje danas toliko često koristimo kako bismo izrazili osjećaje, također odražavaju dinamiku koju emocije imaju.
No kako bismo lakše razumjeli današnje osjećaje, nužno je znati nešto o načinu kako su se nekada interpretirale određene emocije, smatra dr. Sarah Chaney, znanstvenica iz Centra za povijest emocija. Donosimo sedam emocija za koje dr. Chaney smatra da su kroz povijest doživjele najveću transformaciju.
1. Acedia
U kršćanskoj tradiciji, acedia je bio naziv za kroničnu dosadu (duhovnu tromost). To je ustvari prototip lijenosti kakvu danas shvaćamo. Iako će neki reći kako dosada nije emocija nego nagon, dr. Chaney pojašnjava kako je acidia bila vrlo specifična emocija koju su iskusili redovnici u samostanima. Ta je emocija često bila izazvana duhovnom krizom, a oni koji su je doživjeli, osjećali su očaj, ravnodušnost, letargiju te su imali silnu želju napustiti redovnički život. Danas se takvo stanje može usporediti s depresijom, premda je se češće poistovjećuju s lijenošću, jednim od sedam smrtnih grijeha.
2. Mahnitost
Mahnitost je još jedna tipična srednjovjekovna emocija, slična bijesu, ali ipak malo specifičnija. Danas, kad smo bijesni, trudimo se – zbog silnih društvenih normi – sakriti bijes, tj. ne reagirati neprimjereno, poput bacanjem stvari oko sebe ili jakom uzrujanošću koju ćemo jasno pokazati. Dakle, ako se dovoljno potrudimo, bijes možemo sakriti, što nije bila opcija za ljude koji su u srednjem vijeku iskusili mahnitost.
3. Melankolija
Melankolija je riječ koju koristimo kad želimo opisati osjećaj tuge i zamišljenosti, ali u prošlosti je označavala nešto sasvim drugo – fizičku patnju koja je bila obilježena strahom ili fizičku patnju izazvanu pomućenjem uma. Sve do 16. stoljeća smatralo se da je zdravlje pod utjecajem ravnoteže četiriju tjelesnih tekućina: krvi, sluzi, žute i crne žuči.
Privlače me znatno stariji muškarci, a s mlađima se osjećam kao da sam im mama! Što da radim?
Prema tome u organizmu imamo toplu krv, hladnu sluz, žuta žuč je suha, a crna mokra. Nazivi za karaktere također potječu od naziva tih tjelesnih sokova (sangvinični, flegmatični, kolerični i melankolični). Vjerovalo se da se melankolija javlja kada bi osoba imala previše crne žuči.
4. Nostalgija
Ovu riječ danas često koristimo u slobodnom govoru, ali kad se prvi put pojavila, odnosila se na ono što se smatralo fizičkom bolešću. Bila je to bolest mornara iz 18. stoljeća: nešto što se dogodilo kad su bili daleko od kuće, a bilo je povezano s čežnjom za domom. Za razliku od moderne nostalgije, nostalgija iz 18. stoljeća imala je fizičke simptome. Nostalgični mornari bili su umorni, letargični, patili su od misterioznih bolova i bili nesposobni za rad. Težak slučaj nostalgije mogao je čak dovesti do smrti. Zapravo se ne može usporediti s našom trenutačnom definicijom nostalgije, koja opisuje čežnju za dobrim vremenima.
5. Shell shock
Shell shock pojam je koji se povezuje s emocionalnim stanjem vojnika u Prvom svjetskom ratu, izazvanim patnjom u rovovima. Psihološke reakcije na traumatska iskustva borbe utjecala su na cjelokupni njihov kasniji život. Slično kao i kod melankolije i nostalgije, i ovdje emocionalno stanje uzrokuje fizičke tegobe, pa su osobe koje su patile od “shell chocka” imale čudne grčeve, slabo su vidjeli i čuli, premda je s njima s fizičkog aspekta sve bilo uredu. Na početku se mislilo kako su ti simptomi uzrokovani eksplozijama koje su doživjeli u neposrednoj blizini, koje su “uzdrmale” mozak, no kasnije su se sve više povezivali s emocionalnim stanjem.
6. Hipohondrija
Hipohondrija je psihički poremećaj kojeg karakterizira pretjerano razmišljanje o tjelesnim funkcijama i strah od bolesti. Za hipohondre nerijetko kažemo da su “umišljeni bolesnici”. No u prošlosti se hipohondrija često poistovjećivala s histerijom. Smatralo se da uzrokuje umor, bol i probavne probleme, a iako su problemi bili fizičke prirode, hipohondriju su već tada smatrali bolešću uma. U 17. i 18. stoljeću smatralo se da je hipohondrija povezana sa slezenom, ali kasnije sa živcima.
7. Moralno ludilo
Izraz “moralno ludilo” definirao je 1835. godine liječnik James Cowles, a pacijenti koje je on smatrao moralno ludima bili su svi oni koji su djelovali neuobičajeno, a nisu imali znakove mentalnog poremećaja.
On je smatrao da postoji velik broj ljudi koji su uglavnom mogli funkcionirati poput drugih ljudi, ali nisu mogli kontrolirati emocije, što ih je nerijetko dovodilo i do počinjenja kaznenih djela. Primjerice, kleptomanija među obrazovanim ženama, koje su uživale određeni status u društvu, smatrala se znakom moralnog ludila, jer drugog razloga za krađu nisu imale.
Bio je to i pojam koji se odnosio na sve ekstremne emocije, pa se često primjenjivao i kod “teške” djece.
Zamka zvana – još samo da… U priči o “Krugu 99” svi se mogu prepoznati
D. Petrov/magazin Ordinacija.hr
Foto: Shutterstock
