Nalazite se sami u sobi sa osobom za kojom vaše srce čezne. Kroz prozor čujete ritmično udaranje kapi kiše. Upravo počinje film strave i užasa. Na prvi udarac groma, srce vam skače u grlo, a vi svom dragom, ili draga vama, u strastveni zagrljaj. Je li afrodizijačko djelovanje straha dobro poznata priča ili tek urbana legenda?
Imaju li takve pretpostavke ikakvu osnovu istraživali su znanstvenici Donald Dutton i Arthur Aron u sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća. Za svoj su pokus odabrali Capilano Suspension Bridge u Vancouveru. Ovaj 136 metara dug viseći most izaziva strahopoštovanje pri samom pogledu na tanašnu konstrukciju koja se probija kroz gusto zimzeleno raslinje, nadvijena čak 70 metara iznad rijeke Capilano.
Capilano Suspension Bridge
Njihova je teorija bila da će muškarci koji na takvom mjestu ugledaju lijepu ženu pokazati jače spolno uzbuđenje od onih koji istu djevojku ugledaju u sigurnom okolišu. Privlačna je ispitivačica imala zadatak prići dvadesetorici muškaraca koje zatekne na mostu i zamoliti ih da sudjeluju u psihološkom istraživanju, i to na način da napišu kratku priču o slici žene s pokrivenim očima.
Njezin je pravi zadatak bio nakon što bi ispitanici završili priču ponuditi im lažno ime i broj telefona. Eksperiment je, s istom ispitivačicom, zatim ponovljen na dvadesetorici mladića koji su se odmarali na klupi. Istraživače je zanimalo koliko će se ispitanika javiti djevojci.
U prvom slučaju, javila su se trinaestorica od dvadeset muškaraca, a u drugom njih sedam od dvadeset i tri. Priče koje su napisali ispitanici na mostu i oni na klupi bile su značajno drugačije. Muškarci koji su za vrijeme istraživanja stajali na mostu iznad dubokog ponora napisali su tekstove prepune erotske simbolike.
Dutton i Aron zaključili su da mora postojati neka vrsta veze između straha i spolne uzbuđenosti, a pripisali su je pogrešnom tumačenju fizioloških reakcija na opasan okoliš. Drugim riječima, dio ispitanika s mosta vjerojatno je prirodne reakcije koje su se javile na prisutnost opasnosti, tj. dubokog ponora ispod naizgled nesigurnog mosta, pripisao prisutnosti djevojke. Ubrzano kucanje srca i disanje, “leptirići u trbuhu”, znojenje dlanova i slično ljudske su fiziološke reakcije na stanje anksioznosti koje je prisutno i kod osjećaja straha (npr. trema) i spolne uzbuđenosti.
Spolna uzbuđenost ovisi o našim kognitivnim procesima koji određuju što nas privlači, a što ne, informacijama iz osjetila koje nam govore o prisutnosti uzbudljivih podražaja te genetskim i hormonskim faktorima koji određuju prirodu naše reakcije. Kod čovjeka su ovi biološki faktori u sprezi sa sociološkim i kulturološkim faktorima, no neurofiziologija spolne uzbuđenosti zajednička je svim kralješnjacima. Najvažniju ulogu u postizanju spolnog uzbuđenja igraju kod muškaraca muški spolni hormon testosteron, a kod žena ženski spolni hormoni estrogen i progesteron.
Istraživanje koje su proveli Morgan i Pfaff na laboratorijskim miševima pokazalo je da postoji veza između količine hormona estrogena, anksioznosti i strahom izazvanog učenja, tj. učenja iz lošeg iskustva. Autori su zaključili da estrogen pojačava strah i uzbuđenost u opasnim i/ili strašnim situacijama. Ovakav rezultat mogao bi djelomično objasniti zašto su djevojke i žene uobičajeno jače potresene strašnim situacijama ili, osvrnemo li se nakratko na uvod, filmovima strave i užasa. No, istovremeno govori u prilog tome da će žene zbog estrogena biti opreznije i sklonije učenju iz svojih pogrešaka (u jednom proživljenu zastrašujuću situaciju mnogo će se teže ponovno upustiti).
Na kraju, bitno je napomenuti da osjećaj straha organizam dovodi u stanje stresa, a u takvom stanju nikada nije dobro predugo ostati. Pokušate li nakon ovog članka djevojku odvesti u kino na film strave i užasa, bez obzira utvrdite li da je metoda “nježnog strašenja” uspješna ili neuspješna, nemojte pretjerivati jer će posljedica gotovo sigurno biti upravo suprotna reakcija od očekivane.
Izvor: Biologija.com.hr
