Spsobnost muškaraca i žena da se vežu samo za jednog partnera seže sve do ranog djetinjstva.
Što nas priprema na to da se posvetimo samo jednoj osobi, a što se događa kada je jedna osoba angažiranija od drugog partnera u vezi?
Odgovore su ponudili američki istraživači koji su analizirali podatke dugogodišnje studije 78-ero ispitanika starih 20 ili 21 godinu te postavljali pitanja njihovim partnericama ili partnerima o vjernosti u vezi.
Stručnjaci su imali podatke o odnosu ispitanika s njihovim roditeljima, npr. koliko su bili bliski, jesu li se osjećali voljenima kada su bili mališani, kako su se nosili sa sukobom s prijateljima u tinejdžerskoj dobi i sl.
Zaključili su kako je prava mjera vjernosti dobar odnos s majkom u ranoj dobi. Naime, koje su uživale u ljubavi i nježnosti majke u ranom djetinjstvu s većom su lakoćom rješavale probleme s prijateljima u tinejdžerskoj dobi i bile su predanije u ljubavnoj vezi u odrasloj dobi.
Nimalo iznenađujuće, istraživači tvrde kako razina predanosti kod oba partnera odlučuje o tome hoće li oni ostati zajedno ili ne. Tako će osobe s jednakim pogledom na vjernost imati veće izglede za dugom vezom nego parovi u kojima je jedan partner vjerniji od drugog.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Psychological Science.
K. Horvat
