Prvi dan škole važan je događaj u životu djeteta, ali i njegovih roditelja. Međutim, prvi susret sa školom ili vrtićem može biti i vrlo stresan. O tome pada li ulazak u školsku klupu teže roditeljima ili djeci, razgovaramo s life coach i NLP trenericom, Gordanom Kastrapeli.
“Želim naglasiti da polazak u školu ili vrtić ne mora biti težak ni djeci ni roditeljima. No, često nije tako. Zašto? Prija svega zato što smo navikli razmišljati da je to stresno i zaboravljamo da je polazak u vrtić ili školu uzbudljivo novo iskustvo. Sve manje razgovaramo o prednostima, o tome kako vrtić i škola pomažu i djeci i roditeljima, a sve više se fokusiramo na stres razdvajanja”.
Postupno razdvajanje djece i roditelja je prirodni proces. Na roditeljima je veća odgovornost, i utoliko možemo reći da je njima teže, naglašava Gordana Kastrapeli.
“Roditelji trebaju omogućiti djeci razdvajanje, pomoći im u tome, a istovremeno je to za njih emocionalno vrlo zahtjevno – ni jednom roditelju nije lako pustiti dijete od sebe. I djeci nije lako, jer svaka nova situacija sa sobom donosi i nesigurnost. Što više sigurnosti uspijemo razviti kod svoje djece to će im nove situacije, uz našu pomoć, biti lakše”.
Kroz kakve “muke” tih prvih dana prolaze roditelji, a kroz kakve djeca?
Roditelje muči mnogo toga, a prvi stres počinje i prije upisa – brigom hoće li dijete uopće dobiti mjesto u vrtiću i koji vrtić ili školu da izaberu za svoje dijete. Stres prvih dana različit je pri polasku u vrtić i pri polasku u školu. Kad govorimo o vrtiću roditelje, posebice majke, brine jesu li odabrali najbolje rješenje, mogu osjećati krivnju što će dijete tako dugo biti odvojeno, a majke često osjećaju i više ili manje izražen pritisak okoline da su možda trebale ostati doma uz dijete.
Škola je obvezna i tu roditelje manje muči krivnja jer dijete u školu mora ići. No, brine ih nisu li djeca premala za obveze, je li im preteška torba (svi znamo da jest!), kako će se snaći u razredu, hoće li svladati potrebno gradivo, gdje će provoditi vrijeme nakon škole …
Djeca mogu biti nesigurna oko toga što ih točno čeka, kako će im biti bez roditelja, kako će se snaći među nepoznatima, no uz roditeljsku podršku većina djece brzo će svladati početnu nesigurnost i uživati u druženju s vršnjacima.
Koliko je djeci potrebno da se adaptiraju na novu sredinu?
To ovisi o mnogo toga, i različito je za svako dijete. Većina djece prilagodit će se u prva 2 do 4 tjedna. Ako se dijete u tom vremenu ne privikne na novu rutinu roditelji bi trebali porazgovarati s nekim stručnjakom – prije svega sa stručnim suradnicima (psiholog, pedagog i dr.) u vrtiću ili školi koje dijete pohađa. Svakodnevna komunikacija s učiteljima i odgojiteljima najbolje će pridonijeti olakšavanju situacije.
Na koji način roditelj može pomoći djetetu da što lakše “pripremi” za školu?
Puno će pomoći ako najprije pripreme sebe. To znači da dovoljno prije „prvog dana“ razmisle o svojim osjećajima, brigama i da o tome razgovaraju međusobno. Rodtelji su djeci najvažnije osobe i djeca se u svemu povode za njima – čak i ako to roditeljima ne izgleda tako.
Važno je da u komunikaciji s djecom budete iskreni i konkretni. Imajte na umu da se apstraktno razmišljanje počinje razvijati oko 7. godine (to je i razlog zašto baš u toj dobi krećemo u školu). Djeca žive u sadašnjosti i teško im je razmišljati mnogo unaprijed (ili unatrag). Predočite im stvari na njima razumljiv način.
Primjerice, čak i ako su naučili prepoznati koliko je sati na satu, ne razumiju koliko je to 45 minuta. Izaberite neku zajedničku aktivnost i kažete im kad prođe 45 minuta. To će im približiti trajanje školskog sata. Izaberite zabavnu aktivnost u kojoj će im vrijeme brzo proći – tako će pojam školskog sata povezati s ugodnim osjećajem, zaključila je Gordana Kastrapeli.
Stoga, dragi roditelji, kako biste i sebi i djetetu olakšali prvi susret sa školom ili vrtićem, predlažemo da se 9. rujna uključite u radionicu pod nazivom “U vrtić bez suza”. Imat ćete priliku, između ostalog, naučili kako olakšati situacije odvajanja, što djeci neverbalno poručujemo te kako im pomoći da se osjećaju sigurno. Više informacija potražite na www.format-in.hr.
K. Ramić
