Za razliku od nekih drugih psihoterapijskih pravaca, u psihodrami se snovi ne interpretiraju nego se scenski kroz akciju istražuje što oni znače za konkretnu osobu.
Psihodrama je akcijski oblik psihoterapije u kojem se životne situacije pojedinca odigravaju na tzv. sceni uz pomoć psihodramskog terapeuta i članova grupe. Naglasak je na principu “ovdje i sada” – što znači da se događaji iz prošlosti ne prepričavaju, o njima se ne govori kao o “nečemu što se dogodilo tamo i tada”, nego se oni odigravaju u konkretnoj psihodramskoj seansi.
Psihodrama je i vrlo pogodna metoda kojom se mogu istražiti snovi kao unutarnji svijet pojedinca, sve s ciljem buđenja spontanosti i kreativnosti. Za razliku od nekih drugih psihoterapijskih pravaca, u psihodrami se snovi ne interpretiraju nego se scenski kroz akciju istražuje što oni znače za konkretnu osobu.
Kako to izgleda?
Prije početka psihodramskog rada prvo pitamo protagonista (osobu koja bi željela raditi na svom snu) što je sve prethodilo snu na kojem želi raditi, što se važno dešavalo tog dana ili prijašnjih dana i što sve radi pred spavanje. Nakon toga pitamo protagonista da nam prepriča sve čega se sjeća iz sna, što je detaljnije moguće. A prije postavljanja same scene iz sna važno je još i ispitati:
- Čega se najjasnije sjećamo iz sna?
- Koji je najemotivniji dio iz sna?
- Koji nas element iz sna najviše privlači?
- Koje nam emocije pobuđuje taj san?
U ovoj fazi potičemo protagonista da organizira scenu iz sna te da “uđe” u određenu ulogu osobe ili objekta koji se pojavljuje u snu i odgovori što mu ona znači, otkuda je pozna te kada se počela po prvi puta pojavljivati.
U pravilu scena iz sna uvijek se povezuje s nekom situacijom iz realnog života. Kada protagonist shvati na što ga scena iz sna podsjeća u realnom životu, mi tada napuštamo scenu iz sna i ulazimo u tu novu scenu iz realnog života i ponovno je psihodramski istražujemo.
Ponekad je možemo raditi na cijelom snu, a ponekad je dovoljno raditi na manjim scenama iz sna ili samo na određenoj ulozi koja se pojavila u snu. Ako se ne sjećamo sna, možemo ga i izmisliti, a ako se ne sjećamo pojedinih dijelova, možemo ih dopuniti prema osjećaju kako mislimo da se radnja u snu odvijala.
Možemo reći da se psihodramski pristup bazira na tome da povežemo snove s realnom situacijom iz života, a ne da ih analiziramo. Korist psihodramskog pristupa se ogleda u tome što protagonist kroz istraživanje sna koje je započelo odigravanjem scene iz sna i koja se kasnije povezala s nekom realnom situacijom iz života može ostvariti integraciju poruke iz sna u svakodnevni život.
Autor teksta: Marko Škopac iz Centra za psihodramu (Zagreb)
kontakt: marko.skopac@gmail.com
