Patnja u tišini – postporođajna depresija (1. dio)

Većina žena doživljava porod i rođenje djeteta kao normalan dio života. Iako ti sati predstavljaju izvor velikog zadovoljstva – donošenje nove bebe na svijet, istovremeno je stresno iskustvo.

Mnoge majke će nakon poroda imati
promjene raspoloženja zbog hormonalne neravnoteže. Pri porodu padne razina
hormona progesteron i estrogen koji su u međusobnoj vezi s hormonom serotonin
zaduženog za regulaciju našeg raspoloženja.

Do
80% žena će doživjeti blagi oblik promjene raspoloženja koji se naziva baby
blues. Simptomi su plačljivost, osjećaj tuge, iritabilnost, hipohondrija,
nemogućnost spavanja, smanjena koncentracija, osjećaj izolacije i glavobolja.
Najčešće traju od nekoliko sati do nekoliko dana. 

Ozbiljniji
oblik promjene raspoloženja je postporođajna ili postpartalna depresija
(PPD). Baby blues i postporođajna depresija se razlikuju u trajanju i
intenzitetu. Postporođajna depresija je prolongiran osjećaj tuge koji traje dva
tjedna ili duže. PPD se može pojaviti tokom prve godine djetetovog života i
imate će je od 10 do 20% žena. Žene koje imaju postporođajnu depresiju su
zbunjene, duboko uvjerene da nisu dobre majke što utječe na njihov odnos s
novorođenčetom, na sam razvoj bebe, te na odnos s partnerom.

Društvo
očekuje da će se svaka nova majka lako snaći u svojoj novoj ulozi. Budući da
većina žena smatra da ovo očekivanje mora ispuniti, ukoliko se nađe pred
poteškoćama, vjerojatno će šutjeti o tome umjesto tražiti pomoć. Žene koje imaju
postporođajnu depresiju doživljavaju da su u konstantnoj borbi između sebe i
očekivanja društva u kojem nije dopušteno izraziti negativne osjećaje.
Posljedično, njihova šutnja prerasta u preplavljujući osjećaj nesposobnosti što
utječe i na održavanje odnosa s drugima. To vodi do izolacije pri čemu ne
stvaraju privrženost prema svom djetetu, blijede osjećaji bliskosti prema
drugim ljudima te mogu prestati voljeti sebe. Izolacija dovodi do depresije.
Ponovno povezivanje s drugim ljudima, uspostavljanje simbiotskog odnosa s
bliskom osobom u kojem će se ta druga osoba brinuti za majku, ojačat će majku
na način da ona može uspostaviti zdrav simbiotski odnos s svojim djetetom.

Prema
nekim istraživanjima, pokazalo se da ženama s PPD-om poteškoće započinju umorom
i problemima u brizi oko djeteta koje postepeno prerastu u jak osjećaj
nesposobnosti što rezultira očajem i udaljavanjem od drugih.

Žene
se počinju osjećati “zbilja jako loše i bez energije” te strahuju da
su postale “lude” ili “nenormalne”. U većini istraživanja
majke su izjavile da su razmišljale o suicidu ili povredi djeteta. One su se
željele brinuti za dijete, međutim preplavljujuća tuga im je to otežavala.

“Probudila
bih se ujutro i osjećaj sjete bi me preplavio…
Taj grozan osjećaj
usamljenosti, tuge i tame bi me obuzeo.
Kako bi dan
prolazio, osjećala bih se sve gore.”
Ana

Budući
da su šutjele o svojim osjećajima, udaljavale su se od partnera i djeteta, te
od obitelji i prijatelja. Često to čine jer se boje da ih se neće razumjeti.
Premda osjećaji anksioznosti prethode PPD-u, osjećaji nepovezanosti s drugim
ljudima održavaju depresivno stanje.

“Moj muž me
je jako podržavao.. ali mislim da nije znao moje stvarne osjećaje
o svemu jer sam
bila tako dobra u stvaranju slike da ja to mogu
pri čemu mu nisam
pokazala kako se doista osjećam.”
Ivana

Razne
kulture njeguju istu ideju kakve bi majke trebale biti i na koji način bi se
trebale brinuti za dijete. Žene uspoređuju ono što one osjećaju i kako se
ponašaju s onim što je očekivano. Uz to, većina 
njih strahuje da će biti okarakterizirane kao “loše” majke.
Zbog svega toga osjećaju krivnju kada nisu idealne kakve misle da bi trebale
biti.

“Mislila
sam.. želim ovo dijete, biti ću tako sretna, sve će biti savršeno.
Peći ću kolače,
kuhati juhice, beba će spavati, i ja ću je dojiti…
Imala sam tu sliku
da će sve biti savršeno. Kada tako nije bilo, ostala sam u šoku.”
Petra

Osjećaji
neadekvatnosti kao majka su sramotni i majke smatraju da se kao takvi ne smiju
pokazati. Žene drže depresiju u sebi, ne razgovaraju o tome, skrivaju se da bi
plakale, osjećaju da rade nešto krivo i stalno pokušavaju promijeniti sebe kako
bi mogle početi živjeti sliku “idealne majke”. Kako se strah zbog
neadekvatnosti pojačava, žena može početi imati panične napadaje, opsesivne
misli i kompulzivno ponašanje.

“Sve bih
preuveličala u glavi, problemi dojenja su postali nepobjedivi
ili bebu treba
nositi čitavo vrijeme.. nisam mogla biti na miru..
Kad god je beba
spavala, ja sam manijakalno čistila.”
Lana

Neke
žene imaju potrebu da drugi ljudi dođu u posjetu, da pokažu da im je stalo, ali
s druge strane same neće poduzeti prvi korak i otići k njima ili ih nazvati.
Imaju potrebu razgovarati s drugima, ali budući da to može dovesti do svađa,
radije se zatvaraju i šute.

Teški
i nepodupirujući odnos s partnerom je veliki izvor nezadovoljstva za majke.
Kada partneri ne podupiru ženu i kada ne stanu uz nju, vjerojatno će s vremenom
odustati od razgovara s njim o tome.

Čak
i kada žene smatraju da imaju potporu od partnera, prijatelja i obitelji, znaju
se osjećati same. Vrlo često se ta potpora odnosi na fizičku pomoć u brizi oko
djeteta pri čemu nedostaje emocionalna potpora majci. Premda članovi obitelji i
prijatelji žele pomoći, ne znaju kako da pomognu na najbolji način. Zato često
majke čuju komentar “sve će biti u redu” čime je pokušavaju utješiti
no zapravo se one opravdano osjećaju odbačeno i produbljuje se njihov osjećaj
usamljenosti.

“Moj suprug
je preuzeo mnogo briga oko djeteta koje ja nisam mogla raditi,
poput ostajanje s
njom, hranjenje na bočicu i doista je to odlično radio,
ali sam osjećala
da mi nije davao emocionalnu potporu i to mi je bilo veliko razočaranje.”
Vesna

Šutnja
o svojim problemima, majke štiti. Na taj način nisu izložene kritikama  koje mogu doživjeti od svoje okoline jer ne
ispunjuju društvena očekivanja.

“Ako sam mu
bilo što rekla, on bi postao ljut.
Ne razgovaram s
nikim i ne volim da bilo tko dođe u moju kuću.
Zato se moje
stanje pogoršalo; jer nikome ne pokazujem kako se stvarno osjećam.”
Sanja

U idućem članku,
biti će opisani simptomi, uzroci te mogući tretmani žena koje imaju
postporođajnu depresiju.