Nedavno sam pročitala jedan članak buduće mame trudnice koja se s titulom „loša majka“ susrela već u trudnoći.
Naime, tijekom drugog tromjesječja odlučila se na poslovni put nakon konzultacije s liječnikom, no reakcija njezinog suradnika na tu odluku bila je poprilično negativna. Iako joj to nije decidirano izgovorio „loša si majka jer putuješ trudna i riskiraš djetetov život u situaciji potencijalne nesreće“, ovaj prvi dio rečenice se dao isčitati iz njegove reakcije i načina na koji je izrečen drugi dio rečenice. I tako se ona zapitala – jesam li zaista loša majka jer putujem, što me čeka kada se dijete rodi, hoću li uopće biti dobra mama?
Za svaku ženu trudnoća je veliki događaj. Osim što se tijekom trudnoće treba adaptirati na novo razdoblje u životu koje označava nepovratni prijelaz između života bez djece i roditeljstva, trudnoću kod žene prate i određene fiziološki uzrokovane promjene koje se odražavaju i na one psihološke.
Naime, zbog povećane razine pojedinih hormona javljaju se česte i nagle promjene raspoloženja: od nezadovoljstva pa sve do ushićenja. Nesigurnost, pretjerana osjetljivost te različiti strahovi mogu preplaviti trudnicu. Na ženine emocije i psihičko stanje zasigurno utječu i okolnosti u kojima se odvija trudnoća: je li ona planirana ili ne, ima li podrška djetetovog oca i obitelji, ima li uvjete za uzdržavanje djeteta, je li spremna na potpuno drugačiji način života… Puno je toga što utječe na kompletno stanje jedne trudnice.
Po rođenju djeteta sve to ne prestaje – u glavi je i dalje bezbroj pitanja koja dobivaju odgovor samo tijekom vremena i iskustva (samo što je sada tu i malena štruca). Ali ono što se događa nakon poroda je i hormonalna neravnoteža koja direktno utječe na majčino raspoloženje. Velik broj žena u situaciji kada očekuju navalu sreće radi dolaska djeteta počne se osjećati loše – tužne su, plačljive, imaju problema sa spavanjem, glavoboljama… Ta promjena je normalna i povezana je isključivo s hormonalnom burom. Ukoliko traje do nekoliko dana, razloga za zabrinutost nema.
No, nekada se dogodi da ova promjena potraje duže. U tom slučaju govorimo o postporođajnoj depresiji. Ako se osjećaj tuge prolongira, ako se žena osjeća bespomoćno, prazno, iscrpljeno, bezvoljno, krivo, strah ju je da ne ozljedi bebu ili sebe, te općenito ima poteškoća sa svakodnevnim funkcioniranjem, tada je vrijeme da zatraži stručnu pomoć jer ovi simptomi neće proći sami od sebe.
Nažalost, mnoge žene s postporođajnom depresijom osjećaju se još gore jer njihovo raspoloženje odudara od očekivanja okoline. Dok mnogi očekuju sretnu i veselu mamu s malim djetetom, majke s postporođajnom depresijom ne mogu se uklopiti u tu sliku. Tada se počinju pitati što nije u redu s njima da se ne mogu veseliti svom djetetu i barem malo uživati u majčinstvu?
I da – nešto zaista nije u redu i potrebna jest pomoć stručnjaka – no to ne znači da je žena s postporođajnom depresijom mentalno bolesna. One trebaju podršku obitelji i prijatelja, ali isto tako i uključivanje stručnjaka koji će im pomoći da prebrode ovo razdoblje. U nekim situacijama potrebna je i terapija lijekovima, no rješenje postoji i izliječenje je izgledno – samo treba potražiti pomoć.
Danas na sreću postporođajna depresija više nije toliki tabu i većina ljudi je čula za nju. Iskreno se nadam da će s vremenom i psihički poremećaji prestati biti tabu i da nijedna osoba – a posebice majke s postporođajnom depresijom – neće osjetiti stigmu na svojim leđima zbog toga.
Obraćanje za pomoć nije znak slabosti već upravo suprotno; ako ne možemo sami bez utjecaja liječnika riješiti problem upale krajnika, zašto onda očekivati da sami moramo riješiti postporođajnu depresiju?
Svaka žena s ovim poremećajem treba imati na umu da postporođajna depresija majke izravno utječe na razvoj djeteta. Iz tog razloga je vrlo važno da se majci pomogne, da se osjeća dobro i sposobno da bude majka jer tek kada je majka dobro, bit će i dijete dobro.
Foto: Shutterstock
