Pseudobulbarni sindrom karakterizira gubitak kontrole nad mišićima lica te često rezultira nekontroliranim smijehom ili plačem u neprikladnom trenutku.
Pseudobulbarni „efekt“ se opisuje nekontroliranim smijehom ili plačom, ili emocionalnom inkontinencijom. Također se naziva i ‘poremećaj nevoljnog izražavanja osjećaja’.
Najčešći uzrok pseudobulbarnog sindroma su bolesti ili stanja koja utječu na prijenos živčanog impulsa iz moždane kore prema moždanom deblu. Moždana kora je dio mozga koji kontrolira motorne funkcije i osjet. Kada informacije iz kore mozga ne mogu ispravno doputovati do donjeg dijela moždanog debla, osoba gubi sposobnost potpune kontrole izraza lica i emocija.
Pseudobulbarni sindrom se javlja kod bolesnika s moždanim udarom, cerebrovaskularnim bolestima, bolesti motornog neurona, multiplom sklerozom ili drugim neurološkim poremećajima kada je poremećen prijenos informacija od moždane kore do moždanog debla. To su ujedno i skupine bolesnika koji su pod povećanim rizikom od razvoja pseudobulbarnog sindroma.
Pseudobulbarni sindrom u nekim slučajevima može imati sliku depresivnog poremećaja, pogotovo ako se kao prvi simptom javi emocionalna inkontinencija te se depresija također smatra čimbeikom rizika.
Karakterizira ga gubitak kontrole nad mišićima lica, uključujući jezik, što može utjecati na govor i gutanje. Smetnje se mogu manifestirati kao:
- dizartrija (usporen ili nerazgovijetan govor)
- disfagija (poteškoće s gutanjem)
- disfonija (grč glasnica)
- emocionalna labilnost
Liječenje pseudobulbarnog sindroma
Liječenje je simptomatsko ili može biti usmjereno prema poremećaju u podlozi sindroma, poput mentalnih poremećaja. Antidepresivi ili anksiolitici mogu pomoći u borbi s nevoljnim izražavanjem emocija. Ako je uzrok moždani udar, uz liječenje, simptomi s vremenom postaju manje izraženi.
Iako trenutno nema lijeka, osobe s pseuobulbarnim sinromom mogu naučiti druge načine komunikacije s okolinom. Nekim bolesnicima olakšanje pruža liječenje određenih medicinskih stanja, poput demencije ili bolesti motornog neurona. A, kako obitelj i prijatelji s vremenom sve bolje razumiju i prihvaćaju novonastali poremećaj, osobe doživljavaju manji stres pri komunikaciji što značajno olakšava simptome.
Foto: Shutterstock
