Istraživanja su pokazala da danas gotovo svaki četvrti čovjek ima simptome koji su posljedica pojačanog stresa i ubrzanog načina života, a koji ga ograničavaju u svakodnevnom funkcioniranju. Nažalost, većina ljudi ne zna da postoji rješenje.
Budući da su um i tijelo dio istog sustava, zdravlje
podrazumijeva konstantnu brigu o jednom i drugom.
Rad na sebi uz pomoć stručnjaka iz različitih područja osobi
može pomoći da nauči nešto više o sebi i drugima, realizira neki svoj cilj i
projekt, brže uči i bolje napreduje u
profesionalnoj, sportskoj ili nekoj drugoj aktivnosti te pronađe nove
strategije za uspješnije funkcioniranje u ulozi roditelja, bračnog partnera i
sl.
Kod odabira psihoterapijskog
pravca najvažnije su osobne preference klijenta. Istraživanja u kojima se
ispitivala efikasnost određenog terapijskog pravca pokazala su da nema velikih
razlika u učinkovitosti između pravaca, premda su neki pravci prikladniji za
otklanjanje određenih vrsta problema. Ono što je najbitnije za učinkovit
terapijski proces jest odnos između klijenta i terapeuta.
Najčešći razlozi za
psihoterapiju su strahovi,
napadaji panike, osjećanje napetosti, nesanica, neraspoloženost, osjećaj
usamljenosti i niže vrijednosti, nedostatak samopouzdanja, negativne misli,
osjećanje beznadnosti, iznenadni napadaji vrućine, tikovi, mucanje, pojačano
znojenje, problemi u učenju, gubitak koncentracije, teškoće u obavljanju
profesionalne djelatnosti, kontinuirano stanje stresa, pretilost, ovisnost od
alkohola, cigareta ili kompjutera, teškoće u odnosima s drugima (u obitelji, u
ljubavnim i seksualnim odnosima, u odnosima s prijateljima, profesorima,
kolegama na poslu, šefovima i drugima), problemi u komunikaciji, psihosomatske
tegobe, stres uzrokovan razvodom, nemogućnost definiranja ciljeva.
Nadalje na psihoterapiju se javljaju i ljudi koji žele
učinkovito postaviti ciljeve, koji žele iskoristiti svoje potencijale, a ne
znaju kako, koji žele biti bolji partneri, roditelji itd.
U procesu psihoterapije čovjek uči o sebi samome i dolazi
u dodir sa sobom.
Jednostavno rečeno javiti se na psihoterapiju može svaka
osoba kojoj je potrebna pomoć da riješi problem ili koja se u bilo kojem
pogledu osjeća nezadovoljno.
Prema
istraživanjima najveći problemi koji muče populaciju su depresija (27,2 posto), promjene
raspoloženja (17 posto), napadi panike (15,3 posto), osjećaj krivnje (11,6 posto), osjećaj
srama (11,2 posto), izljevi bijesa (4,2 posto), paranoja (4,2 posto) i ovisnosti (3,6 posto).
Rješavanjem
svojih ograničenja dopuštamo si koristiti sve svoje potencijale i resurse, što
svakako utječe na kvalitetu života. Život bez prisile omogućuje nam slobodu
biranja.
Svaki
od psihoterapeutskih pravaca na svoj način objašnjava cilj psihoterapije. Ja
sam praktičar terapeut transakcijske analize u kojoj je osnovni cilj psihoterapije
postizanje psihičkog zdravlja koja se očituje u oslobađanju i jačanju triju
potencijala: svjesnosti, spontanosti i intimnosti.
Svjesnost:
Svjesnost znači biti sada i
ovdje, a ne u prošlosti ili budućnosti, doživjeti stvari neopterećeno prošlim
iskustvima, neiskrivljeno, ali ipak svjesni onoga što smo naučili iz prošlih
iskustava što nam pomaže da predvidimo buduće posljedice nekog odabira
djelovanja. To znači biti svjestan realnosti u kojoj se trenutno nalazimo, biti
svjestan sebe, drugih, situacije. Ljudi koji žive isključivo u sada i ovdje ne
vodeći računa o prošlim iskustvima i budućim događajima, često nemaju pojam o
vremenu, zaboravljaju na dogovore, kasne na sastanke i na kraju krajeva ne vode
računa o sebi ni o drugima.
Spontanost:
Spontanost znači svjesno
odabrati ponašanje, mišljenje i osjećanje iz svih dostupnih izvora i zaliha,
koji je najprimjereniji situaciji.
Istraživanja su pokazala da
jedno stanje, primjerice ljutnja, traje u prosjeku 90 sekundi.
Ljutnja kao takva ukazuje
nam da je povrijeđena neka naša vrijednost i da je došlo do određene promjene u
našoj okolini koja je tu vrijednost ugrozila. Nakon što prvi impuls prođe mi
često recikliramo tu emociju na način da razmišljamo o uzroku ljutnje, ili
razgovaramo sami sa sobom o uzroku ljutnje ili pak stvaramo slike u glavi. Na
taj način mi recikliramo prvotnu emociju i čini nam se da ona traje, ponekada
satima, nekada i mjesecima, a nekada i godinama.
Potencijal spontanosti
podrazumijeva da ćemo nakon navale prvotne emocije izabrati što ćemo dalje.
Možemo odlučiti porazgovarati s drugom osobom, ne razgovarati s njom nikada
više, oprostiti, ali ne zaboraviti, ne ljutiti se ili nešto slično. Kada odlučimo
što ćemo učiniti svjesni smo da je to naša odluka i da nismo u bezizlaznoj
situaciji u kojoj smo žrtve okolnosti.
Intimnost:
Intimnost je sposobnost za
iskrene, bliske odnose s ljudima. Odnose bez cenzure i manipulacije. Sposobnost
da volimo i da prihvaćamo ljubav srž je intimnosti i povjerenja.
U
psihoterapiji jedan od osnovnih ciljeva jest vratiti osobu u uzrok. To bi
značilo pomoći joj da osvijesti kako je sama odgovorna za svoje izbore u
životu.
Vrlo
često možemo čuti klijente kako kažu “Ja ne mogu“. Takva je izjava zapravo
ograničavajuće uvjerenje na razini sposobnosti. Jedna od intervencija, koju je
koristio Fritz Perls začetnik Gestalt terapije, jest – reci “Ne želim“. Na taj
se način klijent pomiče od osobe koja je zacementirana u nezadovoljavajućem
položaju u osobu koja ima izbor.
Klijenti
u psihoterapijskom procesu sve češće počinju koristiti izjavu “ja biram“ potpuno svjesni njene vrijednosti
za kvalitetu njihova života.
Ukoliko
osvijestimo svoja ograničenja, potencijale, resurse koje imamo, donesemo nove
odluke, pružimo si nove dozvole možemo promijeniti životne uvjete koji se ne
mijenjaju. Životni uvjeti se svakako neće promijeniti sami od sebe.
Osoba ne mora biti
financijski potkovana, niti bogata da bi si priuštila psihoterapiju. Sve u
životu je stvar prioriteta. Ukoliko je osoba motivirana za promjene, tada će
joj odlazak psihoterapeutu biti prioritet.
Osobno smatram da je to
jedna od boljih investicija. Ulaganje u sebe najčešće se vraća na različite
pozitivne načine.
U našem društvu još vlada
ograničavajuće uvjerenje da je psihoterapija namijenjena psihički oboljelim
ljudima i ovisnicima. Razlozi za takvo što su različiti. Jedan od razloga može
biti osjećaj srama. Ne smijemo priznati da imamo problem. Pozadina svega su
opet ograničavajuća uvjerenja koja se razvijaju u najranijem djetinjstvu, na
temelju poruka koje su nam upućivali roditelji i roditeljske figure.
Osoba koja je odgajana u atmosferi u kojoj se nije poticalo
izražavanje emocije ili je bila ohrabrivana da svoje probleme rješava sama bez
traženja pomoći sigurno će imati otpor u traženju pomoći i od psihoterapeuta.
No situacija se mijenja,
staro tradicionalno društvo polako, ali sigurno prelazi u novo, puno
demokratskije.
Psihoterapija nije
namijenjena samo bolesnim ljudima, tj. onima kojima je postavljena određena
dijagnoza. Psihoterapija je za sve ljude koji u nekom trenu svog života dođu do
točke kada se osjećaju loše, razviju neke simptome koji ih ometaju i osjete
potrebu za stručnom pomoći i podrškom.
Najveća je vrijednost po
mom mišljenju poboljšanje kvalitete života. Rješavanje ograničenja koja nas
sprečavaju da se ostvarujemo u različitim segmentima života pružaju nam osjećaj
slobode što naravno doprinosi subjektivnom osjećaju sreće i zadovoljstva.
Ako kroz rad na sebi
dolazimo do rezultata koji će poboljšati naš život u bilo kojem pogledu sigurno
ćemo doći do zaključka da je to odlična investicija, koja će nam se zasigurno
vratiti na razne načine.
Na pitanje možemo li mi
psihoterapeuti jamčiti uspješnost i boljitak odgovor je naravno “ne“. Psihoterapija
nije čarobna pilula. Nije dovoljno da klijent dolazi i očekuje da će se stvari
odvijati same od sebe. Psihoterapija je rad na sebi koji podrazumijeva
motiviranost klijenta i aktivno sudjelovanje u procesu i postizanju na početku
dogovorenih zajedničkih ciljeva.
Psihoterapeut ne zna što se
točno događa sa klijentom. On na temelju svojih stručnih znanja postavlja
hipoteze koje zatim u razgovoru provjerava. Psihoterapeut nadalje u procesu psihoterapije informira klijenta o
nekim zakonitostima ljudskog ponašanja, što klijentu pomaže da stekne uvid u
svoje ponašanje, uči ga različitim vještinama koje klijent nema razvijene,
primjerice vještinama asertivnog ponašanja. Psihoterapeut vodi terapijski
proces i podrška je klijentu kojem se kroz cijeli proces otvaraju nove
mogućnosti.
Autorica teksta:
Jelena Vrsaljko,
dipl.soc.rad
psihoterapeut, NLP
trener
certificirani trener komunikacijskih vještina
Centar
Proventus (www.centarproventus.hr)
Za sva pitanja možete se javiti na:
jelena@centarproventus.hr
tatjana@centarproventus.hr
