Tvrde kako će policija doći po njih ako nisu dobri ili će ih čudovište kazniti ako ne dovrše objed, sve kako bi natjerali svoje mališane da se ponašaju “dobro” i ne rade scene.
Ne razmišljaju kako
lažima pokušavaju oblikovati ponašanje i osjećaje svoje djece, što često ima
dugoročne posljedice u njihovim životima.
“Iznenađujuće je
koliko često roditelji lažu djeci. Lažu čak i oni koji su najgorljiviji
zagovornici iskrenosti”, tvrdi istraživač Kang Lee sa Sveučilišta u
Torontu.
Prema njemu, priče
koje roditelji podvaljuju djeci šalju miješane poruke našim najmlađima, što ih
buni jer ne znaju “kako navigirati kroz društveni svijet”. Također,
laganje može nagrditi povezanost između roditelja i djece.
Ono može i zakinuti
mališane kada je u pitanju učenje određenih pravila. “Ako uvijek lažem
svom djetetu kako bih ga natjerala da napravi ovo ili ono, tada nikada neće
naučiti zašto to treba napraviti. Ako stalno pribježete laganju, spriječit ćete
prilike za učenje kod svog djeteta”, tvrdi Victoria Talwar sa montrealskog
McGill Sveučilišta.
Međutim, stručnjaci
nas uvjeravaju kako je ponekad u redu izreći malenu laž kako ne bismo
povrijedili svog mališana, primjerice ohrabriti ga i reći kako je njegov crtež
predivan, kada u stvari nije.
Laži i ponašanje djece
Istraživanje, koje je
objavljeno u časopisu Journal of Moral
Education, uključilo je roditelje, kojima su predstavljene tri hipotetske
situacije i roditeljski odgovori na njih. U prvom scenariju, kojem je cilj
promijeniti ponašanje, roditelj je posramljen jer dijete stalno plače, pa mu
kaže kako će policija doći po njega ako ne prestane tuliti. Drugi scenarij
cilja na emocije: voljeni ujak je preminuo, pa roditelji kažu djetetu kako je on
postao zvijezda i od sada će paziti na njega. Treći se scenarij također bavi
emocijama: roditelj kaže djetetu kako je ono dobro pospremilo sobu, kada je u
stvari nastao još veći nered.
Čak 70 posto
roditelja uključenih u istraživanje smatra kako je laganje neprihvatljivo, no s
druge strane, njih 80 posto je priznalo kako je bar jedanput lagalo u sličnoj
situaciji.
Kada su ponovili laži
(ili “finte”) kojima su se služili, na popisu su se našle mnogo
ozbiljnije varke od navedenih u istraživanju. Roditelji su uglavnom lagali kako
bi spriječili dramatične scene. Jedna je majka sinu rekla kako će mu se lice
osuti prištićima ako ne pojede svu hranu s tanjura, dok je drugi otac podijelio
formulu kojom je natjerao svoje dijete da se odvikne od dude.
“Rekao sam
kćerkici da će Dudica-vila doći po njenu dudu ako ju lijepo zamota, te će ju
dati nekom drugom djetetu koje ju treba”.
“Djeca se
ponekad ponašaju na određen način koji im može zadati probleme u budućnosti.
Često, roditelji probaju mnoge strategije, koje uključuju laganje, kako bi
privoljeli svoju djecu na nešto. Kada roditelji žongliraju sa zahtjevima i
svakodnevnim obvezama, brige oko mogućih dugoročnih posljedica padaju u drugi
plan”, tvrdi Gail Heyman, jedna od autorica istraživanja.
Bez obzira zašto i o
čemu lažu, Heyman savjetuje roditeljima da dobro promisle o samom činu laganja
i da se pripreme na određene situacije.
“Roditelji često
lažu na prepad i ne razmisle o tome što su rekli ili kako bi to moglo utjecati na
dijete”, zaključila je Heyman.
K. Horvat
