Svatko od nas bar je jednom rekao ili pomislio da je pod velikim stresom ili u stresnom razdoblju. Konotacije su uobičajeno negativne, stres je nešto što pod svaku cijenu želimo izbjeći i što ne možemo kontrolirati, no radi se o psihofiziološkoj reakciji koja je jedna od najsavršenijih oruđa za preživljavanje.
Stres ili stresna reakcija je normalna prilagodbena reakcija kojom naš organizam nastoji odgovoriti na unutarnje i vanjske promjene, a koje je procijenio kao opasne po svoju egzistenciju ili integritet.
Ove promjene predstavljaju značajan odmak od uobičajenog ili idealnog funkcioniranja, a mogu biti čak i pozitivne (eustres), iako većinom govorimo o onima koje smatramo nepovoljnima ili nas plaše – distres. Naše je tijelo, uključujući naš mentalni život, u neprestanom procesu prilagodbe, pa tako i na značajne pozitivne događaje, a stresna reakcija tome služi kao koristan evolucijski alat.
Što su stresori?
Događaje i situacije koji kod nas izazivaju stres tj. stresnu reakciju nazivamo stresorima. Neki događaji i situacije su općepoznati stresori tj. predstavljaju stresore kod gotovo svih ljudi. To su npr. smrt bliske osobe, ozbiljna bolest bliske osobe ili nas samih, razvod i problemi u partnerskim vezama, velike financijske poteškoće, gubitak posla, pravna perzekucija, interpersonalni sukobi, a od pozitivnih događaja jedan od najvećih stresora je npr. vlastito vjenčanje pa i rođenje djeteta i veliki poslovni uspjeh. Neki su stresori individualni. Često možemo čuti da je vremenska stiska za nekoga stres, a nekome ne smeta. Ponekad čujemo i za ljude koje pritisak motivira. Osim individualnih stresora, razlikujemo se i po tome da li smo osjetljiviji ili otporniji na stres. Za ove razlike zaslužne su karakteristike ličnosti i sustav uvjerenja i vrijednosti, psihofiziološko stanje i vještine za nošenje sa stresom. Kada smo u lošijem psihofiziološkom stanju, kada npr. nismo dobro spavali ili smo gladni, teže ćemo podnositi stres. Koliko stresa i koliko dugo ćemo ga osjećati ovisi o našoj procjeni opasnosti i procjeni naših sposobnosti za nošenje s njome. Ako imamo malu vjeru u svoje sposobnosti, lako se obeshrabrujemo ili osjećamo bespomoćno, ako smo skloni preuveličavati opasnosti, naša će prilagodba biti otežana.
Simptomi stresa
Simptome stresa osjećamo na više razina, a vrlo zamjetni su oni tjelesni. Tijekom stresne reakcije u tijelu se dešava čitav niz fizioloških promjena koje tijelo pripremaju za kratkotrajnu akciju ili dulje izdržavanje nepovoljne situacije. Na početku tijelo mobilizira veliku količinu energije.
Javlja se ubrzano disanje i rad srca, a krv se tjera prema mišićima kako bi bili spremni na borbu ili bijeg. Na razini misli, uključuju se niže, automatske funkcije odlučivanja, one skraćuju vrijeme potrebno za akciju, ali ne moraju uvijek donijeti najbolju odluku. Na svjesnoj razini primjećujemo suženu pažnju, rastresenost i teže koncentriranje. Emocionalno možemo biti vrlo razdražljivi, uplašeni, često ljuti ili čak bijesni, a ako ne znamo kako riješiti situaciju možemo postati razočarani, ljuti na sebe, tužni pa i depresivni.
Ponašanje može biti nepromišljeno, bez kvalitetnog odlučivanja. U kasnijim fazama tj. kod dugotrajnog stresa tijelo počinje štedjeti energiju kako bi što dulje izdržalo nepovoljno razdoblje (neki ljudi se udebljaju u stresnim razdobljima). Stresna reakcija je zapravo savršen prirodan alat, ali nedovoljno prilagođen civilizacijskom razvoju čovjeka tj. promjenama koje su se kroz stoljeća desile u njegovu načinu življenja, kao da kasni za našim razvojem. Upravo stoga je za nas važno dobro upoznati prirodu stresa i steći adaptivne navike nošenja s njim, iskoristiti ono u čemu nam može pomoći u našoj prilagodbi, biti svjestan njegove pojave, ali i svjesno njime upravljati.
Stres može biti akutni i kronični
Stres postaje kroničan nakon dugotrajne i neprekidne izloženosti stresnim događajima. Vrlo često radi se o situacijama koje ne uspijevamo riješiti ili njihovo rješavanje iziskuje vrlo mnogo napora. Ovakva dugotrajna izloženost stresu može dovesti do funkcionalnih, privremenih, ali i trajnih fizičkih oštećenja (psihosomatskih poteškoća ili ponekad i trajnih bolesti), psihičkih poteškoća – osjećaja bespomoćnosti, demoraliziranosti, gubitka motivacije, ovisničkog ponašanja pa i trajnih promjena ličnosti.
Najbolji način za uspješno nošenje sa stresom je upoznavanje s prirodom stresa tj. svime onime što se kod stresa u tijelu dešava i zbog čega, kvalitetna psihološka analiza vlastitih načina reagiranja na stres (osjetljivost/otpornost) i grupa stresora (individualni stresori) te naučenog sustava vještina nošenja sa stresom (ili njihovog nepostojanja). Nakon spomenute edukacije i individualne analize bitno je primjenjivati naučeno, ali i pridržavati se općih načela uredne psihohigijene koja nas čini otpornijima na stres.
Iako je program psihohigijene također uputno odrediti individualno, vrijede neka opća načela kao što je npr. kvalitetan san i primjerena prehrana, dovoljno aerobne fizičke aktivnosti (često podcijenjene u borbi sa stresom), odmor, aktivnosti koje za nas predstavljaju ugodu, druženje tj. kvalitetan socijalni život, kontakt s prirodom. To su osnovne stvari koje možemo učiniti za sebe kako bismo bili otporniji na stres i spremniji za rješavanje problema. Same vještine za nošenje sa stresom svakako bi trebale spadati u osnovne životne vještine. Kod njih su individualne razlike izraženije, često govorimo o stilovima nošenja sa stresom, od kojih su neki manje ili više adaptivni. S obzirom na ove stilove svatko od nas morati na razne načine dopuniti svoj repertoar vještina prilagodbe. I za kraj – stres je dobar sluga i loš gospodar.
Pozivamo vas na 22. kongres Europske asocijacije za psihoterapiju uz posebnu napomenu; prijava po najpovoljnijim kotizacijama moguća je do 15. lipnja ove godine.
Autor teksta: Petra Malešević, dipl. psiholog i kognitivno-bihevioralni terapeut u edukaciji
Foto: Shutterstock
