Mnogi ljudi se odlučuju na samački život iz raznih razloga…
Prema posljednim podacima prikupljenim u Popisu stanovništva 2011., 52 posto stanovništva živi u braku, a čak 45 posto stanovništva čine samci, a ako uzmemo u obzir samo odrasle pojedince, svaki peti muškarac i svaka deseta žena starija od 30 godina nisu vjenčani! Udio samaca u odnosu na 2001. godinu tako je porastao za 50 posto. Izgelda da ovaj negativan trend ne “napada” samo stanovništvo lijepe naše… Naime, prema istraživanju provedenom prošle godine, od strane znanstvenika s ciparskog Sveučilišta, predvođenog Menelaosom Apostoluom, svaki treći muškarac u Sjevernoj Americi i Europi nema partnericu
Samački život vs. usamljenost
Svatko od nas se nekada u životu našao u situaciji da se osjećao usamljeno. Nekada se to možda zaista poklopilo s činjenicom da tada nije bio u partnerskom odnosu ili u blizini prijatelja i obitelji, a nekada ta činjenica da je bio okružen ljudima nije igrala značajnu ulogu u njegovom osjećaju usamljenosti.
Što je zapravo usamljenost?
Je li ona „rezervirana“ isključivo za ljude koji žive sami i nemaju puno socijalnih kontakata s drugim ljudima ili se usamljeno mogu osjećati i oni koji ne žive sami, imaju partnere i obitelj?
Usamljenost se obično definira kao neugodan i uznemirujući osjećaj koji se javlja kada postoji raskorak između razine socijalnih kontakata koje trenutno ostvarujemo i onoga što bi htjeli.
Nekada je problem u kvantiteti (ne viđamo ljude s kojima smo u odnosu dovoljno često ili nemamo dovoljno ljudi u svom životu) a nekada u kvaliteti (prvenstveno bliskosti) odnosa s ljudima koje imamo u svom životu.
Sumnjate da je vaš partner zaljubljen u drugu? Ovi bi ga postupci mogli otkriti…
Jedan od glavnih razloga zašto se osjećamo usamljeno jest taj što se u psihološkom smislu osjećamo sami – čak i kada su drugi ljudi oko nas. Ako ne osjećamo bliskost s partnerom, obitelji ili prijateljima, imamo osjećaj da nas ne razumiju i ne dobivamo podršku od njih koja nam treba, osjećaj je intenzivniji. Ono što se može dogoditi je da se osjećaj pojača ukoliko se povjerimo nekome a ta osoba nas na neki način „osudi“ jer je iz njezine perspektive nezahvalno osjećati se usamljeno pored tolikog broja ljudi oko sebe. Uz jači osjećaj usamljenosti tada se nerijetko javlja i krivnja – krivnja što tražimo „kruha preko pogače“.
Na usamljenost može utjecati i fizička razdvojenost od ljudi koji su nam važni
Ako smo udaljeni od ljudi koji su nam bliski i s kojima se osjećamo ugodno, tada nam može nedostajati nečija prisutnost, zagrljaj, vrijeme koje bi proveli u zajedničkom druženju i aktivnostima. Razvoj tehnologije je omogućio da svakodnevno možemo čuti i vidjeti ljude koji su doslovno na drugom kraju svijeta, no i dalje nekome može nedostajati fizički kontakt.
Kada bi pitali ljude jesu li svi ljudi koji su sam(c)i usamljeni, vjerojatno bi većina odgovorila potvrdno. No, isto kao što partnerski odnos i okruženost ljudima ne garantiraju da netko neće biti usamljen, isto tako netko tko je sam ne mora u isto vrijeme biti usamljen.
Razlika između samoće i usamljenosti je u tome što samoću sami odabiremo i ona nas ispunjava mirom, dok usamljenost ne biramo a osjećaj koji prevladava je osjećaj praznine. Samoća se odnosi na stanje u kojem živimo i djelujemo sami bez osjećaja izolacije ili usamljenosti.
Mnogi ljudi se odlučuju na samački život iz raznih razloga: netko možda uopće ne želi obiteljski život, netko ne želi po svaku cijenu biti u vezi u kojoj nije sretan, netko se trenutno nalazi u životnom periodu kada mu tako odgovara… Mnogi ljudi koji žive sami vode sretan i ispunjen život, pun aktivnosti koje ih vesele, uz krug ljudi koji im odgovaraju. Ne žive tako svi samci, no izjednačavanje samoće i usamljenosti za neke pojedince je potpuno krivo.
Iako Hrvatska još uvijek nije dosegnula postotak samaca koji imaju razvijenije zemlje, činjenica je da se taj broj i kod nas povećava. Jedan dio ljudi sam odabire „solo“ status a drugi se u njemu nađe uslijed životnih okolnosti. Naime, nekada se živjelo drugačije i u velikom broju slučaja u našem tradicionalnom društvu muškarac je materijalno skrbio o obitelji dok su žene brinule o kućanstvu i djeci. Tada zapravo nitko nije imao opciju drugačijeg odabira budući da to iz financijskih i organizacijskih razloga nije bilo moguće.
Žena nije imala financijskih mogućnosti odseliti iz zajedničkog doma, a muškarac bi s druge strane ostao bez nekoga tko je brinuo o njemu (što je bio problem kada nije znao niti imao vremena kuhati, prati veš, čistiti i slično). U konačnici, i samo društvo je nametalo takve vrijednosti gdje bi svako odstupanje od istih naišlo na odbacivanje i osudu.
Danas je situacija drugačija. Iako još kao društvo naginjemo tradicionalnim vrijednostima, većina žena i muškaraca zna i radi sve što i drugi spol. Žene su zaposlene i imaju vlastite financije te materijalno više ne ovise o muškarcu, dok muškarci znaju brinuti o sebi te im nije neophodna partnerica kako bi kuhala, čistila, itd. Danas partner nije neophodan već je izbor.
Nadalje, velik broj ljudi obrazovanje i karijeru stavlja na prvo mjesto te se za samački život odlučuju upravo iz tih razloga. Percepcija da sve treba biti posloženo prije zasnivanja obitelji može značajno odgoditi vrijeme kada se netko odluči za život udvoje.
Ukoliko je netko svjedočio nesretnom braku svojih roditelja, to također može formirati kasniju odluku da ne želi živjeti kao što su živjeli njegovi roditelji. Ta odluka može biti iz uvjerenja da su svi brakovi loši i da ne postoje sretni parovi, a može biti i zbog činjenice da osoba jednostavno nije pronašla nekoga tko joj odgovara te ne želi činiti kompromise na uštrb vlastite sreće i zadovoljstva.
Unatoč predrasudama, i samci mogu imati romantične veze i prijatelje pa nemaju osjećaj da nešto gube, dok oni koji uđu u brak mogu imati osjećaj da su izgubili slobodu, da se više ne mogu družiti s prijateljima na način kako su to činili do tada.
Jesu li oni u braku sretniji?
Iako načelno psihologijska istraživanja ukazuju na to da su ljudi u braku sretniji od samaca, a samci su pak sretniji od onih koji su bili u braku, takve rezultate ne možemo generalizirati budući da na nečiji osjećaj sreće i zadovoljstva utječu brojni čimbenici. Možda je netko u sretnom braku zaista sretniji od samca, no netko tko je u braku sa zlostavljačem ili s osobom s kojom zapravo ne želi biti ali ostaje iz financijskih razloga sigurno ne doživljava više pozitivnih emocija od samca. Također je pitanje je li samački stil života izbor te osobe ili samo stjecaj životnih okolnosti (a osoba to zapravo ne želi). Razvedeni pojedinci pak mogu biti nesretni jer razvod braka doživljavaju osobnim neuspjehom ili pak mogu disati punim plućima jer više nisu u nezadovoljavajućem odnosu. U svakom slučaju najvažnije je kako osoba gleda na životnu situaciju u kojoj se nalazi.
Dok usamljenost predstavlja glavni rizični čimbenik za zdravlje te sve veći broj istraživanja usamljenost dovode u vezu s brojnim tjelesnim tegobama i problemima mentalnoga zdravlja, isto nije slučaj sa samcima. Sve to potvrđuje prethodne teze da je najvažnije kako se u psihološkom smislu osjećamo: osjećamo li podršku i razumijevanje i drugih ljudi (neovisno živimo li u obitelji ili sami) ili ne.
Kako živjeti sam bez osjećaja usamljenosti
Neovisno koji je razlog vašeg samačkog života, nađite prednosti koje nudi takav život.
Uživajte u aktivnoj samoći. Neke aktivnosti zahtjevaju samoću i stoga je iskoristite za njih (npr. čitanje, pisanje, slušanje glazbe, itd.) ili za refleksiju o svojim potrebama, interesima i emocijama.
Ulažite u postojeće odnose. Ako imate prijatelje koje biste voljeli bolje upoznati ili članove obitelji s kojima biste htjeli više komunicirati, pozovite ih na kavu/u šetnju/kino. Kada ljudi primijete vaš interes za njih veća je vjerojatnost da će i sami jednako reagirati prema vama.
Razmislite što bi vam pomoglo da se u zimskim večerima osjećate sasvim ugodno sa svojom samoćom: npr. nekoga će možda kućni ljubimac jako veseliti zbog same prisutnosti i ljubavi koje pruža, a ako se radi o primjerice psu tada ga može dovesti i u razne situacije upoznavanja novih ljudi.
Uvijek imajte na umu da su sretniji pojedinci koji žive sami nego oni koji žive u zajednici s osobom s kojom im nije dobro a ostaju samo zato da ne bi bili sami.
Foto: Shutterstock
