Često nam se čini da zbog današnjeg ubrzanog životnog ritma, nemamo vremena posvetiti se sebi, svojim osjećajima i potrebama. Tako je lakše opravdati naše prisilno ponašanje, biti snažnim, stavljati svoje osjećaje i potrebe u zadnji plan, nikada se njima ne posvećivati u cijelosti jer se tako dnevne obaveze lakše odrade.
Tina je imala samo 5 godina kada ju je mama
obavijestila – tvoj tata će se odseliti. Nije shvatila o čemu se točno radi,
niti što to točno znači za nju i njezinu obitelj. Njezin voljeni tata spakirao
se, jedva ju je pozdravio skuliranim glasom, okrenuo se i izašao iz stana.
Tinina mama bila je ljuta, razočarana, tužna, ali nije prolila niti jednu suzu
za njim, za svojim proteklim životom, za svojom odlukom koja će ostaviti veliki
trag na njezino najmilije – njezinu Tinu. Smatrala je da mora biti snažna i da
ne smije pustiti niti jednu suzu jer mora brinuti o svojoj djevojčici. Tog
dana, 30 godina kasnije, Tina se mutno sjeća. Danas, kada priča o tati, s kojim
je godinama poslije njegovog odlaska imala rijetke i loše kontakte, kada se
prisjeća cijelog svog djetinjstva, govori ravnim, čvrstim, snažnim, odrješitim
glasom. Ne odaje dojam uplašene, tužne, razočarane djevojčice kao što je bila u
tom trenutku. Tina, danas ima i sama djevojčicu od svega 2 godine, te se nalazi
na istom životnom raskrižju poput njezinih roditelja – njezin brak je u
ozbiljnoj krizi. Upravo zbog toga, Tina je odlučila promijeniti neke svoje
obrasce ponašanja, razmišljanja i osjećanja. Odlazak na psihoterapiju u tome
joj uvelike pomaže.
Driveri, prema teoriji
transakcijske analize, su poruke kako se trebamo ponašati. Primili smo ih od
svojih roditelja i roditeljskih figura. Te poruke smo primili i integrirali
tijekom svog djetinjstva, a one su zapravo disfunkcionalne strategije za
rješavanje problema. Svaki puta kada smo izbačeni iz ravnoteže, aktiviramo ta
prisilna ponašanja s ciljem da se vratimo u dotadašnju harmoniju. Međutim, i na
duge i na kratke staze, ta ponašanja nas dovode do novih problema.
Jedan od pet prisilnih
ponašanja je “Budi snažan“. Ako osoba usvoji takve poruke, tada one “prisiljavaju“
osobu da bude snažna i onda kada se osjeća vrlo slabo. Ljudi s ovakvim načinom
razmišljanja i ponašanja, učinit će ono što su odlučili “bez obzira na
posljedice”, “pa makar ih to ubilo”. Oni će se, biti pod velikim
pritiskom, osjećati kao da će puknuti, ali neće odustati od svog nauma, te neće
tražiti pomoć od drugih.
Vjeruju da nikada ne smiju biti ranjivi, te da ne
smiju plakati ili pokazati bilo koji oblik slabosti.
Tina je oduvijek dobivala poruke od svojih roditelja
da ne plače kada joj se nešto dogodi, već da se ustane i nastavi dalje. U
procesu brakorazvoda, njezina mama vrlo se teško nosila s čitavom situacijom. Bez
svjesne želje i namjere, mama je davala svojoj djevojčici poruke da ne bude
nesretna što je tata otišao, već da bude snažna. Tako je Tina naučila da ne
izražava svoje emocije bez obzira što joj se događalo u životu te je bila više
usmjerena da pomogne drugima umjesto sebi jer je smatrala da njoj pomoć nije
potrebna. Biti snažna čak i u izrazito stresnim situacijama, Tini je davalo
lažan osjećaj sigurnosti i kontrole nad vlastitim emocijama te joj je
omogućavalo da ne bude ovisna o drugima. Njezina se mama ponosila kako je Tina
postala odgovorna, oprezna i samopouzdana. I premda to mogu biti izvrsne
ljudske kvalitete ako se koriste autonomno, Tina je unatoč tome teško
ostvarivala intimne, bliske prijateljske i partnerske odnose. Drugi su Tinu
doživljavali kao povučenu, opreznu i hladnu.
Ljudi poput Tine, u svom
stavu mogu izražavati snagu, i biti ili agresivni ili asertivni u nastupu. U
razgovoru se distanciraju od vlastitih osjećaja, izbjegavaju zamjenicu “ja“ u
govoru ili bilo kakve razgovore vezane za vlastite emocije. Skloni su
preuzimanju zadataka i obaveza bez prigovora jer oni “mogu sve“. Ljudi s “budi
snažan“ driverom, su jako dobri kada se treba nešto učiniti u krizi. Često ne
doživljavaju stvari osobno zbog čega ne “zaglibe“ u emocionalnim krizama.
Velikodušni, uvijek spremni pomoći prije drugima nego sebi.
Kada Tini postane teže u životu, odnosno kada joj se “nakupi“ stres, ona nikada ne prizna da joj je teško. I dok ju s jedne strane
kolegice, gotovo zavidno, pitaju “kako ona to uspijeva“, Tina ipak u jednom
trenutku “eksplodira“ i istrese se na njezinu najdražu malenu kćerkicu. Ipak,
veći dio vremena, Tina uspijeva zadržati svoje emocije u sebi što se onda
manifestira kroz intenzivne i snažne migrene. Upravo zbog svog “Budi snažna“
drivera, Tina povremeno uđe u konflikt s ljudima koji su slični njoj. Nesvjesno
se natječu “tko je najjači“. Zbog svog natjecateljskog duha, Tina se povremeno
našla u problemima s kolegicama na poslu. Prepoznavši to, Tina se povukla i
počela rjeđe komunicirati s njima, no problem je ostao. I dalje očekuje isto od
drugih, da budu snažni poput nje, te s visoka gleda one koji pokažu svoju
slabost. Upravo je to osnovni razlog zbog kojeg Tina razmišlja o svom
brakorazvodu – čini joj se da je njezin suprug slab, da se ne zna nositi sa
životnim problemima, te da uvijek treba brinuti i za njega.
Često nam se čini da zbog
današnjeg ubrzanog životnog ritma, nemamo vremena posvetiti se sebi, svojim
osjećajima i potrebama. Tako je lakše opravdati naše prisilno ponašanje, biti
snažnim, stavljati svoje osjećaje i potrebe u zadnji plan, nikada se njima ne
posvećivati u cijelosti jer se tako dnevne obaveze lakše odrade. No, život je
samo jedan, dani, tjedni, mjeseci, godine brzo prolaze te svaki dan što se
iscrpljujemo, što svoje osjećaje i potrebe stavljamo pod tepih, jedan je dan
manje autonomnog, spontanog života, našeg života koji možemo živjeti punim
plućima.
Osvijestivši to, Tina je odlučila javiti se na
psihoterapiju. Na psihoterapiji, dobiva priznanje zbog brige za tuđe osjećaje.
U sigurnom okruženju, s punim povjerenjem u psihoterapeuta, dobiva empatičko
priznavanje za vlastite emocije, te dozvolu da je OK osjećati se kako se
osjeća, da nije potrebno da se bori protiv njih ili da bježi od njih. Tina
danas razumije da ona nije kriva za svoj način doživljavanja drugih i svijeta
oko sebe. Kada je bila mala, naučila je najbolji mogući obrazac ponašanja i
preživljavanja koji joj je tada bio dostupan. Danas Tina ima dozvolu da bude
nježna i obzirna prema sebi, baš kao što je i prema drugima jer je jednako
vrijedna i važna poput drugih.
Autorica teksta:
Tatjana Gjurković, dipl.
psiholog, psihoterapeut
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
