Vrijednosti? Vrijednosti su važan faktor života svakog čovjeka. Ljudi odrastajući usvajaju vrijednosti svojih roditelja ili roditeljskih figura, tj. svih onih ljudi koji su imali značajan utjecaj na nas u ranom djetinjstvu. To mogu biti odgajatelji u dječjim domovima, tete u vrtiću, učitelji, treneri, naravno bake i djedovi, stričevi i strine, tete i tetci, časne sestre i svećenici… I oni sami su usvojili vrijednosti od svojih roditelja ili roditeljskih figura.
A gdje je počelo? Ne zna se točno prije koliko generacija su obiteljske vrijednosti utemeljene baš kao takav sustav. Individualne vrijednosti ovise o vrijednostima različitih grupa, a posebno obitelji. Na razvoj vrijednosti utjecale su tijekom povijesti jedne obitelji razni okolinski čimbenici i odnosi s drugim ljudima.
U obitelji gdje je visoko vrednovan težak rad možda je neka čukunbaka (naravno mogli smo uzeti i primjer čukundide) teško radila da bi prehranila 14-tero nejačadi. Bila je hrabra i snažna žena i samo zahvaljujući teškom fizičkom radu uspjela je na put izvesti 14-tero djece. O tome se pričalo generacijama. I svi su bili ponosni na baku Anku koja je teško radila.
Vrijednosti oblikuju naše ponašanje
Težak rad možda se cijenio više u krajevima gdje je zemlja bila manje plodna. Ljudi su se iz generacije u generaciju trudili prehraniti svoju obitelj. U takvoj sredini razvijao se mentalitet u okviru kojeg se cijeni težak rad, snalažljivost ili nešto slično. Iz takvog sustava vrijednosti pojedinac “nasljeđuje” iste, doživljava ih kao svoje i ne preispituje ih.
Danas, generacijama poslije Ankina potomka, Marija je zaposlena majka četvero djece. Kuća joj blista, obroci su za prste lizati, vrt je njegovan, djeca su odlikaši, muž je opeglan. I svi joj se dive. Ona danas nije realno egzistencijalno ugrožena. Njen muž dobro zarađuje, ali radi kao da je to pitanje života i smrti i kao da bez toga njena djeca neće imati što za jesti. Vrijednosti su duboko ukorijenjene u njeno biće i nikada ih nije preispitivala. Jednostavno ih živi. Vjerujem da će i neki njeni potomci nastaviti tradiciju teškog fizičkog rada i neće ih preispitivati. Živjeti će ih.
Vrijednosti formatiraju naše ponašanje i motiviraju nas. Ljudi se osjećaju ugroženo kada se dira u njihove vrijednosti. Često se ljute, jer diranje u vrijednosti doživljavaju kao direktan napad na sebe i svoju osobnost. Kada se sretnu dvoje ljudi koji imaju slične vrijednosti lakše će započeti komunikaciju, koja će biti tečna i bez zastajkivanja. Kada se pak sretnu ljudi čije se vrijednosti u velikoj mjeri razlikuju teško će se razumjeti i obje će strane misliti da su u pravu.
A tko je u pravu?
Bez ikakve sugestije ili prosudbe što je pravo a što krivo, mogli bi reći da se sve strane, općenito gledano, zalažu za nešto što je pozitivno u okviru njihovog sustava vrijednosti. U neurolingvisitčkom programiranju postoji jedna pretpostavka koja kaže da je svako ponašanje motivirano pozitivnom namjerom. I dok će neki s dozom skepticizma komentirati kako je ovo “ružičasti” pogled na svijet, moramo naglasiti da poanta ove pretpostavke nije da su sva ponašanja dobra – realno gledano, ponašanja neke osobe ili skupine ljudi mogu biti izrazito negativna.
Ako uzmemo za primjer kćer koja krade novce roditeljima iz novčanika, zaključit ćemo kako njezino ponašanje nije nimalo pozitivno. No ono što je u pozadini tog ponašanja može biti želja za pažnjom roditelja koji je svom djetetu poklanjaju samo u situacijama kada napravi neku “glupost”. I kako bi pridobila pažnju roditelja, kćer koristi sve moguće načine (pa i one negativne) samo da joj se malo posvete – pa makar uz kritiku, viku, ljutnju.
Jesu li vam važni sloboda, sreća, zdravlje, ljubav?
Poznajete li ikoga kome nije bitna sloboda, sreća, zdravlje, ljubav? Naime, do sada nisam upoznala osobu koja bi odgovorila da joj ove vrijednosti ne igraju nikakvu ulogu u životu. Svima nama su ove vrijednosti važne – možda ne po navedenom redoslijedu, ali vjerujem da ne postoji osoba na ovom svijetu koja ne želi biti slobodna, sretna, zdrava, voljena. Do razlika dolazi u zadovoljavanju tih vrijednosti. Kakvi su “programi” koje smo dobili od naših roditelja i svih onih roditeljskih figura? Na koji način ćemo biti sretni, zadovoljni, hoćemo li uživati ili nećemo? Je li nam važnija sigurnost ili uzbuđenje? Vrednujemo li visoko fizički rad ili opuštenost i odmor? Do koje smo se mjere spremni odreći dijela osobne slobode (i zanijekati pravo drugima na tu slobodu) u ime zajedničkog sustava vrijednosti zajednice?
Sve dok svoj vrijednosni sustav zadovoljavamo i živimo na način da ne ugrožavamo sebe, druge ili imovinu sve je u redu. Ukoliko tome nije tako, možda je vrijeme da preispitamo naše vrijednosti, načine na koje ih zadovoljavamo i promislimo postoji li neki drugačiji put ka zadovoljenju.
Autorice teksta:
Jelena Vrsaljko, dipl. soc. radnik, praktičar transakcijske analize i NLP trener
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
