U kojoj se mjeri razlikuje shvaćanje svega osobno od drugih socioloških uzoraka i emocija poput ljutnje, osjetljivost ili sramežljivosti?
Čini se kako je pretjerana osjetljivost jedan
on najmanje istraženih socijalnih problema društva, a opet na ovaj problem nailazimo u svakodnevnoj komunikaciji s kolegama, partnerima, prijateljima ili članovima obitelji.
“Apsolutno je bolno. Kada
nešto shvatimo osobno, obično je to povezano s nekim oblikom odbacivanja. Korijene
vuče iz vremena kada smo se osjećali posramljeno kao djeca”, tvrdi Elayne
Savage, trenerica za veze i odnose na poslu.
Osjećaj odbacivanja proširi se na
vjerovanje kako nas netko osuđuje, kritizira ili nam se izruguje. Nismo se
dobro osjećali u svojoj koži u određenom razdoblju djetinjstva i to je ostavilo
duboke i dugotrajne psihološke tragove kojih nismo ni svjesni.
Većina ljudi ne percipira problem
dok on ne ostavi trag na intimnom području ili na poslu. Pretjerano osjetljive
osobe tumačit će šefovu izjavu “Moraš ubrzati projekt i prije završiti s
poslom. Presporo radiš” kao napad, a ne konstruktivnu i objektivnu
kritiku. Partnerova opaska za vrijeme ručka kako je jelo neslano, u glavi takve
osobe zvučat će sasvim drugačije: “Ne znaš kuhati”.
Bez pretjerivanja, možemo reći kako gotovo svaka osoba ima svoje
“područje osjetljivosti”, nešto što ih je povrijedilo (najčešće u
djetinjstvu) i zbog čega se osjećaju posramljeno. Pretjerano osjetljive osobe
koje sve shvaćaju osobno ne mogu nastaviti sa svojim životom i uvijek se
vraćaju na situacije u kojima su bili izostavljeni ili napadnuti. Osjećat će se
napadnute i morat će vas napasti kako bi se obranile.
“Osobe koje su osjetljive oko određene stvari imaju radar
ili mrežu i uvijek uhvate vaše komentare”, tvrdi Rachna Jain, klinička
psihologinja.
Ako shvaćate sve osobo, morate prvo shvatiti da je problem u vašem
tumačenju, a ne u nečemu što su vama rekli. Ne brinite se oko sitnica – one su
sitnice. Razvedrite se i nemojte se toliko ozbiljno shvaćati. Nije svaki
razgovor pitanje života i smrti.
Jedine
osobe koje moraju ozbiljnije shvatiti svoje riječi su roditelji – oni će svojoj
djeci usaditi obrazac reagiranja svojom kritikom i opaskama.
Jedine
osobe koje moraju ozbiljnije shvatiti svoje riječi su roditelji – oni će svojoj
djeci usaditi obrazac reagiranja svojom kritikom i opaskama. Djeca su nestašna
i ne možete od njih očekivati da se ponašaju kao odrasli i sve razumiju. Kada
nešto krivo naprave, nemojte se izderati na njih. Strpljivo im objasnite gdje
je greška i što trebaju promijeniti. Najgore što možete napraviti jest okriviti
ih i otići. Vi neće ni primijetiti taj razgovor zbog tisuću briga koje imate u
glavi, ali vaše će ga dijete zapamtiti za cijeli život i bit će njime označeno.
Ako
imate više djece, savjetujte im neka se igraju zajedno. U obiteljima s nekoliko
djece, uvijek je jedno izostavljeno iz zajedničkih aktivnosti. Vaš mališan neće
shvatiti pravi razlog toga, nego će misliti kako nije dovoljno dobar kako bi se
mogao igrati s drugima. Okrenut će se prema sebi i postati sramežljiv.
K. Horvat
