Odgovara:

Suzana Večerić, dr. med., psihijatrica, psihoterapeutkinja

Poštovana mlada gospođo, U našem društvu postoje velike predrasude o psihičkim smetnjama i o psihijatriji. Značajan broj ljudi misli da je u redu biti povremeno depresivan što je sasvim krivo. Može se biti tužan ukoliko za to postoji razlog ali bi reakcija tuge trebala biti srazmjerna događaju koji je tugu izazvao (porođaj i novorođeno dijete nisu razlog ni za tugu ni za strah). Strah, napadaji panike i iracionalne misli o bolestima (hipohondrija) nisu sadržaj normalne tuge a one dominiraju kao fenomeni u Vašem stanju koje i Vi prepoznajete kao bolesno. Opisujete strah nakon poroda i pretjeranu zabrinutost što su vjerojatno bile manifestacije depresivnog raspoloženja u postporođajnom periodu koje se nastavilo i koje traje do danas (dvije godine). Kako ste primijetili situacija postaje sve složenija, umnažaju se problemi i simptomi koji izazivaju nove probleme. Trebali bi se obratiti psihijatru u neku od ambulanti Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka ili u neku od privatnih psihijatrijskih ambulanti. U KBC-u se čeka a u privatnoj ambulanti se možete brže dogovoriti za pregled. Mislim da će Vam trebati lijekovi i psihoterapija (ja bih Vam to preporučila). Vašem mužu objasnite da imate anksiono depresivni poremećaj s paničnim napadajima i hipohondrijom i da se to mora liječiti. Što se seksa tiče interes za njega je je smanjen u depresiji a i antidepresivi tijekom liječenja smanje libido što neki ljudi teško doživljavaju. Moramo odvojiti bitno od manje bitnog i usmjeriti se na liječenje: nije normalno imati panične napadaje, nije normalno biti u prekomjernom i iracionalnom strahu dvije godine i sa 25 godina misliti stalno na fatalne bolesti. To Vam je oštetilo kvalitetu života i sigurna sam da će Vaš muž razumjeti da je psiha važna i da Vi morate potražiti pomoć. Dr. Suzana Kulović