Odgovara:

Igor Girotto, dr. med., spec. psihijatar

Poštovana! Moj odgovor je pomalo ograničen “pretpostavljanjem” činjenica u vezi s vama – jer se ne poznamo u psihoterapijskom kontekstu. Naime, lako je napisati da su te neobične vrtoglavice moguće psihološkog porijekla, osobito kad znamo da postoji prethodna priča o panici koja se javlja kao, također, psihološki problem. Ako tako gledamo na to, onda također nije teško povezati simptome s gubicima koje ste doživjela kao uzrocima. I tu se nameću pitanja oko okolnosti tih gubitaka, jer ovako koliko vidim preko kratkog teksta mislim da imaju karakter traumatskih gubitaka (ako ne već svaki posebno onda ovako u kratkom vremenskom razmaku zajedno, da). A to čini također razliku. Dalje moje razmišljanje ide preko pitanja jeste li u ovom zadnjem periodu osjetila da ste u žalovanju za njima? Žalovanje kao proces koji uključuje različita zbivanja uglavnom ne smatramo nekim poremećajem nego normalnom reakcijom. Naravno da nije laka, osobito ako su osobe za kojima žalujemo važan dio našeg života. Ako su sve pretpostavke u prethodnom tekstu manje više točne, onda je dobro pokušati prihvatiti žalovanje kao proces kojeg treba proći, makar bilo teško prisjećati se gubitaka, značaja tih ljudi, tugovati, plakati, govoriti o njima s drugim ljudima itd. U tom kontekstu vaši tjelesni, tj. “vrtoglavi” simptomi mogu biti stramputica kojom povrijeđena duša spontano traži način da ju manje boli. Mislim da svakako trebate razgovarati o tome sa svojom terapeuticom i da će moje općenite pretpostavke naći neki konkretniji nastavak razmišljanja kod vas dvije.