Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: BAP

Objavljeno 23.10.2013.

Psihološki problemi

Dobar dan! Prvo bih se zahvalio ovom izuzetnom portalu što pruža mogućnost ljudima da dobiju potrebite informacije, koje u razgovorima s liječnicima po klasičnim ordinacijama ne mogu dobiti: iz razloga nedostatka vremena i gužvi po takvim ordinacijama te nedovoljne pripremljenosti samih pacijenata da postave prava pitanja, odnosno ona pitanja koja ih muče i, nerijetko, im ne daju zaspati. Na Ordinacija.hr vlada opuštena atmosfera, a na sva postavljena pitanja, dobijemo adekvatne odgovore, što mene, osobno, čini veoma sretnim, a, vjerujem, i sve druge pacijente. Sada bih postavio jedno pitanje doktoru. Naime, meni se tako brzo smijenjuju epizode BAP-a da se to više ne da pratiti. Prije pet dana sam bio utučen, jedva sam hodao, nisam imao nimalo snage, nisam imao volje za životom, život kao da je bio stao, i takvo je stanje trajalo tri dana, a onda jučer i danas najsretniji čovjek na svijetu, pun snage, brzo hodam i to me čini sretnim, pjevušim, zviždućem i radujem se ovom predivnom daru od života kojeg nam je dragi Bog podario. Plaši me samo činjenica što znam kako ću opet za par dana tromo hodati, gubiti volju za životom, jedva otvarati usta da nešto kažem i mrziti cijeli svijet. Nakon dugogodišnje bolesti i nesanice shvatio sam kako mi je stanje puno bolje bez tableta, nego s tabletama. Samo da kažem kako nema tablete za BAP koju nisam probao. Znam da liječnici, koji, nerijetko, služe farmaceutskoj industriji, zagovaraju, isključivo, farmakoterapiju, no moje pitanje doktoru glasi:"Je li, ipak, moguće, a najnovija istraživanja idu tomu u prilog, da mozak ima tu mogućnost sam se obnoviti i ponovno uspostaviti ravnotežu neurotransmitera"? Unaprijed zahvaljujem i želim svako dobro, puno zdravlja, sreće i ljubavi!

Poštovani! Da krenem od odgovora: da, mozak ima mogućnost oporavka. Malo je vjerojatno da će se to desiti samo po sebi (iako nije nemoguće jer se tijekom života razvijamo) a vjerojatnije je ako ćemo mu pomoći. Kako? Bipolarni poremećaj u osnovi nije lako liječiti. Radi biološke “ranjivosti” koja se nasljeđuje su terapijske mogućnosti manje. Osim toga, tko bi želio liječiti dobro raspoloženje, makar bili svjesni da je neprirodno? Dobra je praksa da se psihoterapija upotpunjuje davanjem lijeka i obrnuto (vidite moju prethodnu kolumnu na ovom portalu). O lijekovima ne trebam pričati jer kažete da ste puno isprobavali… očito nije lako naći pravi lijek. Više psihoterapijskih tehnika može biti od pomoći, i s različitim ciljevima. Kao primjer navodim npr. psihodinamsku ili analitičke psihoterapije gdje se istražuju nesvjesni dijelovi ličnosti koji su u podlozi bipolarnog funkcioniranja ili npr. kognitivno-bihevjoralnu psihoterapiju koja može biti usmjerena (s obzirom na cilj) na liječenje pojedine epizode depresije ili manije kao i na sprječavanje pojave epizode ili na bolje funkcioniranje unatoč smetnjama. Sretno!