Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Depresija i strah od samoće

Objavljeno 30.11.2020.

Psihološki problemi

Imam 24 godine,168 cm visine i 78 kg. Već nekoliko godina patim od depresije i imam strah od samoće zbog čega je i moja familija svojim nerazumijevanjem donekle i doprinjela... Neprestano se prepirem sa svojom majkom zbog čega se jako iznerviram i padnem u duboki pesimizam i popuštam u školi. Stoga često imam situacije da hoću odustati od života. Inače, pijem Q-pin 2 puta na dan i Eutirox... Dosta sam ambiciozna zbog čega sam se našla u situaciji da san počela osjećati strah da ljudi čim uoče da hoću napredovati u životu počnu mi se nametati svojom napornošću i tim se iznerviram do te mjere da mi trebaju 2 dana za psihički oporavak .Molim savjet.

U vašem slučaju trebalo bi obratiti pozornost na dvije stvari: na medikamentoznu terapiju i na psihoterapiju. Strahovi koji vam se javljaju, osjećaj da vam se naporni ljudi nameću, oscilacije u raspoloženju od svadljivosti do depresije mogu biti uzrokovani neadekvatnom ili nedovoljnom terapijom. Rad štitnjače vam je poremećen pa i ona dijelom može biti uzrok promjena raspoloženja, a Q-PIN bi vam trebao smanjiti strahove i iskrivljene doživljaje ljudi oko vas. Ista terapija ne djeluje jednako kod svih ljudi. Zato je važno biti odgovoran pacijent, pisati dnevnik raspoloženja i misli koje vas uznemiruju tijekom svakog dana i biti u redovitom kontaktu sa svojim psihijatrom koji će prema vašem dnevniku odrediti treba li terapiju prilagoditi, odnosno promijeniti, kako ne biste imali te smetnje.  Iz mog iskustva ljudi zaboravljaju u periodu od mjesec, dva, što se sve događalo i kako su se osjećali u tom periodu pa kad ih psihijatar pita kako im djeluje terapija odgovaraju, uglavnom, “dobro” jer pamte možda zadnih par dana. Ima i onih koji su dobili lijekove i više se ne javljaju svom psihijatru bez obzira na to što i dalje imaju smetnje i tako prođu godine  s istom terapijom koja za određenu osobu nije dovoljno dobra. Smisao terapije lijekovima je da vaši simptomi nestanu i da se osjećate dobro u svojoj koži i s ljudima oko vas. To možete postići jedino u redovitoj suradnji sa psihijatrom tako da mu dajete što preciznije i češće povratne informacije. Oni koji neredovito uzimaju terapiju, zato što zaboravljaju ili zato jer se trenutno dobro osjećaju pa misle da ne trebaju uzeti lijek, njima se simptomi vraćaju i pojačavaju.  Kako biste se ponašali da imate neku kroničnu tjelesnu bolest poput dijabetesa? Biste li uzimali redovito inzulin ili biste na svoju ruku određivali koliko i kad ćete ga uzimati?  Psihoterapija je jednako važan dio vaše terapije gdje možete dobiti podršku i znanja kako na manje pesimističan način možete doživljavati događaje oko sebe i da budete odgovorna prema sebi i svom zdravlju.