Odgovara:

Suzana Večerić, dr. med., psihijatrica, psihoterapeutkinja

Poštovana, bili ste vrlo mladi kad Vam se dogodila tragedija i veliki gubitak (ubojstvo dečka). Takav ekstremni događaj je ostavio traga na Vama, a smrt Vašeg brata prošle godine je bila kap koja Vam je prelila čašu pa ste postala teško depresivna (F 32.2) zbog posttraumatskog stresnog poremećaja (F 43.1) što su drugi psihijatri proglasili poremećajem prilagodbe (F 43.2) i nesanicom (F 51.0). Nije ništa od toga kriva dijagnoza niti se nešto od šifri (dijagnoza) ne slaže: sve opisuje depresiju s nesanicom koja je posljedica ekstremnih događaja (ubojstvo dečka i smrt brata). Vi ste u nevolji koja uključuje i samoubilačke ideje, namjere i pokušaje za što je potrebno sustavno psihijatrijsko liječenje lijekovima i psihoterapijom. Ovakve se smetnje ne mogu ukloniti brzo i potrebno je strpljenje. Niste napisali ništa o tome što sad radite, imate li dečka i općenito kakav Vam je život. Pored liječenja nužno je aktiviranje u grupi, povezivanje s ljudima i naravno rad. Počnite s psihijatrom kojem vjerujete i s kojim možete surađivati na duge pruge. Dr. Suzana Kulović