Odgovara:

Nives Tarle Bajić, dr. med., spec. obiteljske medicine

Vrlo mi je teško samo na temelju Vaših nekoliko rečenica kojima ste pokušali opisati Vaše stanje zaključiti, da li se radi o depresiji ali najvjerojatnije da ipak imate depresivni poremećaj. Prije konačnog zaključka svakog liječnika i donošenja odluke o započinjanju liječenja antidepresivima liječnici učine preglede i dijagnostičke postupke, kojima isključe bilo kakav organski uzrok tegoba. Pretpostavljam da je i Vaš liječnik tako postupio i donio je zaključak kako se radi o depresivnom poremećaju. Antidepresivi u početku terapije mogu kratkotrajno oko 7-10 dana uzrokovati blago pogoršanje simptoma i pojave nuspojava koje i Vi spominjete. Treba ustrajati u terapiji, a znakovi poboljšanja mogu se početi javljati nakon 3-4 tjedna od početka terapije. Vama i drugim čitateljima koji će pročitati odgovor na Vaše pitanje napisala sam ukratno osnovne detalje o depresiji. Vrlo često mi liječnici susrećemo se kod pacijenata na otpor zbog terapije antidepresivima, koji jedini uz psihoterapiju mogu izliječiti Vaš poremećaj i pomoći Vam. Depresiju možemo opisati kao osjećaj jake žalosti, potištenosti i tuge koja se može javiti kao reakcija na neki tužni događaj (smrt najbližih) ili bez posebnog nama nepoznatog i neobjašnjivog povoda uz često druge tegobe psihološke naravi. Najčešće ona nije proporcionalna intenzitetu događaja koji ju je potaknuo, a karakteristika joj je da traje dulje vremena od uobičajene reakcije ( kada je potaknuta događajima izvana-egzogeni uzrok) uz brojne druge poremećaje. Depresija se kod pojedinih ljudi javlja bez poticajnog vanjskog podražaja, postoje osobe koje u svojim genima nose sklonost depresiji. Depresija i panika česti su poremećaji mentalnog zdravlja zbog kojih se ljudi javljaju liječnicima. Vrlo često depresivni i/ili panični poremećaji otkrivaju se slučajno u ordinacijama obiteljske medicine. Pacijenti dolaze u ordinaciju s tegobama koje mogu biti raznolike kao što su glavobolja, osjećaj stezanja u vratu, nemogućnost gutanja, osjećaj “preskakanja i lupanja ” srca, nemogućnost normalnog disanja uz osjećaj nedostatka zraka, neki navode lokalizirani i generalizirani svrbež po koži (svrbež na jednom dijelu tijela, ruke, noge, lice ili svrbež u cijelom tijelu). Neki od pacijenata imaju bolove u “žličici“, povraćanje, proljevaste stolice kojima često prethodi osjećaj “kruljenja” u crijevima, učestalo mokrenje i brojni drugi simptomi. Neki od pacijenata djeluju zamišljeno, potišteno, napominju kako su stalno umorni, kako su bezvoljni, zatim kako ih ništa više ne veseli i ne pričinjava im zadovoljstvo. Pojedini pacijenti se tuže kako su se udebljali ili smršavili u posljednje vrijeme, neki napominju kako nemaju apetit ili se on naglo povećao a ponekad se u ordinaciji bez vidnog razloga rasplaču. Bolesnici najčešće ne znaju kako se kod njih radi o depresiji ili paničnom poremećaju jer većina njih ima neki “organski” simptom. Tegobe koje imaju najčešće povezuju s nekom opakom bolešću koja ih onemogućava u njihovim svakodnevnim aktivnostima.Veliki dio pacijenata koji boluje od panično depresivnog poremećaja navodi strah od ozbiljne bolesti, strah od smrti, strašan osjećaj straha kada su sami u kući ili kada moraju negdje otići, dok drugi navode strah kada se sami voze u automobilu. Vrlo često se rade ponekad i brojne, bespotrebne skupe pretrage, uzimaju se lijekovi za npr. gastritis (upalu sluznice želuca) ali bazični, izvorni poremećaj se ne prepoznaje i tako ne liječi. Poznato je naime da određene organske bolesti mogu dovesti do depresije (karcinomi), a također je poznato kako panično depresivni poremećaj može, ukoliko nije liječen, dovesti do nekih kroničnih bolesti (gastritis, hipertireoza, infarkt srca, šećerna bolest itd.). Depresija se može manifestirati na različite načine. Ovdje ću spomenuti 9 najčešćih simptoma kojima se manifestira:1) Osjećaj tuge, žalosti i plačljivosti bez vidnog razloga2) Umor bez organskog uzroka i realnog razloga, gubitak interesa za seks, smanjenje libida3) Smanjenje interesa i zadovoljstva u aktivnostima koje su takve ljude ranije veselile4) Značajno povećanje ili gubitak apetita ili tjelesne težine. Povećana sklonost debljanju ili mršavljenju5) Nesanica ili pretjerano spavanje (hipersomnija)6) Psihomotorni nemir (agitacija) ili usporenost7) Osjećaj bezvrijednosti, bespomoćnosti i krivnje8) Smanjena sposobnost koncentriranja i razmišljanja, poteškoće u donošenju odluka9) Strah od bolesti i strah kako tegobe koje pacijent osjeća su uzrokovane teškom i neizlječivom bolešću. Misli o smrti i samoubojstvu. Ovim simptomima depresije treba dodati kako osobe koje obole od depresije počnu zanemarivati sebe i osobe u svojoj obitelji i okolini. Najčešće takve žene se zapuste, nije ih briga kako izgledaju, kakva im je frizura, kako su obučene. One tako počinju zanemarivati i svoju obitelj, uglavnom prestanu kuhati, zanemaruju brigu o djeci, zanemaruju svoje prijatelje i povlače se zabrinuto u sebe uz osjećaj bespomoćnosti i samooptuživanja. Dijagnoza depresije donosi se ukoliko je prisutno najmanje 5 od prethodno 9 navedenih simptoma koje pacijent ima, u najmanje posljednja dva tjedna ili duže. Ukoliko pacijent ima jedan ili dva simptoma, tada govorimo o depresivnom raspoloženju ili gubitku interesa i zadovoljstva. Kada bolesnici pokazuju tešku kliničku sliku depresije, koja ih značajno ometa u njihovom svakodnevnom životu i obavezama, govorimo o velikoj depresivnoj epizodi. Ponekad se kod depresije može izmjenjivati period depresije i period manije. Manija se karakterizira povišenim raspoloženjem, takvi pacijenti su puni energije, smanjene potrebe za snom, prepuni planova, oni se precjenjuju, imaju osjećaj goleme moći i snage imaju puno najčešće neostvarenih ideja. Depresivni bolesnici su sasvim suprotnog raspoloženja, kako je već navedeno. Ponekad se ovakav stanja izmjenjuju kod iste osobe, tada govorimo o biopolarnom poremećaju (poremećaju s dva suprotna načina ponašanja, od kojih niti jedan nije uobičajen za normalno mentalno stanje čovjeka). Postoje tkz. teži i lakši stupnjevi depresije. Jedan od lakših stupnjeva depresije je distimija (dysthymia). Kod distimije najčešće prevladava plačljivost i povlačenje iz društva, povlačenje u sebe, zatvaranje, međutim, nema vegetativnih tegoba (bolovi u želucu, “lupanje srca”…) Liječniku je bitno prepoznati intenzitet depresivnog poremećaja jer o tome ovisi način i duljina liječenja. Savjetujem Vam da se ponovno posavjetujete s liječnikom koji Vam je prepisao terapiju antidepresivima jer vidim da se dvoumite o početku uzimanja terapije antidepresivima.