Derealizacija i opsesivne misli - Ordinacija.hr

Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Derealizacija i opsesivne misli

Objavljeno 08.05.2017.

Psihološki problemi

Poštovani, imam derealizaciju već pola godine. Imala sam sreće da mi se derealizacija javlja periodično svakih mjesec-dva i traje oko tjedan-tjedan i pol dana i onda jednostavno prestane, pa se opet pojavi za mjesec-dva. Derealizacija mi se ponovno javila prije oko tjedan dan,a s tim da na početku tjedna nije bila jaka kao sada. Uz to mi derealizaciju pogoršavaju opsesivne misli tipa "što ako mi zauvijek bude ovako", "što ako se nikada neću moći izlječiti", "što ako sam oduvijek imala derealizaciju, ali sam je primjetila tek prije pola godine", "što ako mi je dosad prolazila, ali baš ovoga puta neće" i još puno misli i strahova od kojih se deprimiram u potpunosti. Kada mi se derealizacija javi, nekada zna biti jača, nekad slabija - ovisno o godišnjem dobu, vremenu (kiša, snijeg, sunce) i odmornosti (ako sam umorna - jača mi je i gore se osjećam). Uz to u fazama derealizacije previše propitujem svoje stanje, razmišljam o tome kako je svijet čudan i pokušavam se prisjetiti kako sam se osjećala prije derealizacije, ali ne mogu. Mislim da je razlog moje derealizacije stres zbog mog izgleda, strah da se ne udebljam i tako dalje. Imam 16 godina, visoka sam oko 180 i teška oko 56 kilograma, nikada nisam bila psihijatru jer mi je dosada prolazila, vraćala se, ali i prolazila. Ugodan dan.

Poštovana, opisujete simptome koji se mogu javljati i nestajati. Općenito se psihološki fenomeni mogu javljati bez da to jasno upućuje na neki poremećaj ili da to jednosmjerno znači potrebu za nekim liječenjem. Dapače, mnogi ljudi “pristaju” na smetnje koje imaju i ne javljaju se po pomoć. To vam ne mogu preporučiti. A, s obzirom na vašu dob, ja mislim da je pogotovo važno da pokušate što bolje razumjeti što vam se zbiva, a to znači javiti se nekom. Povjerite se nekom u vašoj okolini, roditelju, školskom psihologu ili slično, a tko vas onda može preporučiti nekom terapeutu koji bi vam pomogao procijeniti stanje.