Duboka tjeskoba i obrana od tjeskobe - Ordinacija.hr

Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Duboka tjeskoba i obrana od tjeskobe

Objavljeno 27.06.2013.

Psihološki problemi

Poštovani, još kao malo dijete sam imala jedan određeni strah, a to je da sve što se događa oko mene nije stvarno nego san... Kad sam išla negdje u 4. razred, krenula sam u školu, ali sam se vratila plačući doma i rekla svojima da ne idem u školu, da se bojim, da nemam osjećaj da je to stvarno. I danas, imam 25 godina, opet mi se to dešava. Ako sam s dečkom, u društvu, sve je super, ali odjednom me lovi panika da to nije stvarno. Toliko se znam uplašiti da mi srce počne ubrzano kucati, hladan znoj me oblijeva, strašno. Jedno jutro sam se probudila, doduše, bila sam na putovanju koje me dosta iscrpilo, i kako sam spavala stavila sam jednu ruku iznad glave, i kad sam se probudila, uopće ju nisam na par sekundi osjećala... Užasno sam se uplašila. Iako mi se to nije događalo dosta dugo, nekih 7 godina je sve bilo super, i sad odjenom panika i takve stvari. Čak se po noći bojim zaspati da ne umrem (jer imam takav osjećaj) pa čekam jutro da zaspim. Po noći baš ne spavam najbolje, rano se budim, ali sam dosta umorna... Imam puno stresa, jako sam živčana zbog svega što mi se dešava, strah me da nisam luda ili da ne poludim. Znam nekako to iskontrolirati dubokim disanjem, ali kada me jako ulovi taj osjećaj da je to san dugo mi treba da se smirim. Mozete li mi reći zbog čega mi se to dešava i kako si pomoći da mogu imati normalan život, bez strahova od smrti i miješanja sna i jave. Hvala

Poštovana! Vaša je priča s jedne strane slična mnogima, i to po strahu kao nekom centralnom problemu, a s druge strane, dojmila me se vaša sumnja u vlastitu stvarnost! Psihijatri bi to stanje nazvali pojmom derealizacije no mislim da sama riječ ne znači mnogo. Taj se fenomen može tumačiti dubokom tjeskobom koja zahvati čovjeka i istodobnom obranom od tjeskobe tim jednim osjećajem “odvojenosti” od svoje stvarnosti. No, pitam se koliko je ovo moje razmišljanje točno za vaš slučaj. Mnoga mi se potpitanja nameću dok razmišljam o vašem strahu “od života ili sna”, a vjerojatno bi pravi odgovori mogli uslijediti tek nakon dužeg rada na razumijevanju toga što vam se u stvarnosti dešava. Alegorija i tematika života koji je kao san (ili sna koji je kao život) čovjeka zaokuplja vjekovima ali ne znam je li to koliko primjenjivo i na vaše pitanje… Dapače, s obzirom da mi se na temelju opisa vaše ukupno stanje čini lošim (jer kao da uz opisano postoji i blaga depresija) preporučio bih da se javite npr. svojem obiteljskom liječniku i podrobno opišete stanje, da bi vam se možda propisao kakav lijek. Nakon toga bih preporučio psihoterapiju, i to onu koju si možete u svojoj blizini priuštiti i odgovara vam. Sretno u tim pokušajima i nek vam bude manje straha a više života “kao u lijepom snu”!