Poštovani, ja ne mogu plakati. Prilično jednostavno. Detaljnije, suze mi mogu krenuti iz očiju kada sam tužna ili potresena, ali to stane kroz par sekundi i ne mogu zaplakati kako treba, te na način da na kraju osjetim olakšanje, kako to po prirodi treba ići. To traje već otprilike godinu dana i nelagodno je jer osjećam kao da sam izgubila jedan filter za izbacivanje frustracija. Imam 24 godine, studentica sam koja ne konzumira nikakve opijate (jedini grijesi su mi čokolada i kava), nemam povijest poremećaja u obitelji (otac PTSP-ovac ali za to je rat zaslužan), nemam problema s gubitkom/dobivanjem na težini.. Općenito više nemam previše problema s depresijom. Kao mlađa, kroz pubertet, prošla sam teško razdoblje kao svaki klinac od 16, od depresije, samoozlijeđivanja, sucidnih misli... All that jazz! Samoozlijeđivanje više ne prakticiram jer imam previše godina da skrivam rezove po rukama i smatram da nisam u depresiji. Prošla jesam kroz turbulentna razdoblja u zadnjih par godina ali nisam sigurna da je išta bilo dovoljno jako da se razvije ova blokada i voljela bih ju riješiti. No, ne znam kako. Zato sam se obratila Vama. Nadam se Vašem odgovoru i unaprijed hvala.