Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Helex nije dobro uzimati redovno

Objavljeno 23.03.2016.

Psihološki problemi

Poštovani! Već peti mjesec se borim sa svojim nemirom. Nakon velikog stresa uslijedila je anksioznost i depresija, trpjela sam neko vrijeme misleći da će proći, no nakon 2 mjeseca sam krenula po razno raznim pretragama. Napravila sam gotovo sve: MR mozga, vratne kralješnice, KKS, reumatski faktor, hormoni štitnjače, sad još čekam ultrazvuk. I svi nalazi su uredni! Uz to posjetila sam dva neurologa i psihijatra, oni su svi bili jako ljubazni i godio mi je razgovor, i utjeha da se sa mnom ne događa ništa ozbiljno, ali to je na kratko onda opet sve po starom. Neurolog mi je za terapiju dao Helex od 0.25 dva puta dnevno, i uopće mi ne pomaže. Osjećam se jako loše. Totalno sam otupila, ništa me ne veseli, živim u boli, nadi i iščekivanju kada će mi biti bolje, stalno sam doma. Nedavno sam počela vježbati doma na orbitreku, ali osjećam se još gore poslije toga. Osjećam zatezanja po cijelom tijelu, posebno nogama, mišići su mi totalno slabi, vid mi je mutan, konstantni pritisak u ušima i glavi. Osjećam se iz dana u dan sve gore. Moje pitanje za vas, što da napravim za sebe? Kome se više obratiti? Ja se stvarno jako želim iščupati iz ovoga, s obzira da imam 21 godinu, ali mi je jako teško, posebno zbog tih fizičkih senzacija i terapije koja mi ne odgovara. Unaprijed hvala na odgovoru.

Poštovana, spomenuti lijek je anksiolitik, služi sa smirenje i nije dobro uzimati ga redovito. Bolje je imati ga uza sebe i koristiti samo u nuždi, kod povećane tjeskobe. Naravno, savjetujem da se iscrpno o svemu ovom razgovarate sa psihijatrom (može vam propisati neki primjereniji lijek koji će stanje poboljšati) ili kojim drugim profesionalcem psihoterapeutom. Važno je početi razmišljati i razumijevati o okolnostima (što mi se to zbiva u životu), događajima (spomenula ste velik stres) i vlastitim doživljajima (kako je meni, tko sam i što želim) koje je sve presudno u pojavi ovakvih simptoma. Umanjivanje simptoma bi trebalo vremenom postati manje važan dio liječenja.