Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Hiperkinetski poremećaj

Objavljeno 31.10.2013.

Psihološki problemi

Poštovanje, imam problem sa djetetom. Naime, on ima 6,5 godina i veliki problem ponašanja : tuče drugu djecu (a nikad ne zna zašto to radi) , hiperaktivan je, na satu samo ometa kako učiteljicu tako i drugu djecu, nema zdrav san (u toku noći se prevrče i priča), imao je suicidne misli (pokušao je skočiti sa školskog prozora, kad su ga pitali zašto rekao je da se htio ubiti, a na pitanje zašto je odgovorio sa "ne znam"), na sred sata tuče se sa torbom (skače po njoj ,udara je .. i to traje i sljedeći sat), priča sam sa sobom ponekad, odjednom je tužan i nema volju nizašto pa sljedeći trenutak je opet aktivan, a zanimljivo je da u školi ima sve odlične ocijene, nijednu lošu, samo za ponašanje.Ja sumnjam na bipolarni poremećaj, međutim kad sam ga odvela kod školskog psihijatra, ona nije sigurna. Rekla mi je da je on suviše mali za tu dijagnozu i dijagnosticirala mu je hiperkinetički poremećaj. Ja bih vas zamolila da mi date vaše mišljenje. Unaprijed hvala

Poštovana! Vaše dijete je hiperaktivno (hiperkinezija je pretjerano gibanje) što se vjerojatno može uklopiti u jednu od dijagnostičkih kategorija koje su grupirane u “hiperkinetske poremećaje ponašanja” u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti. Uz podatke o promjenama raspoloženja i prijetnjama autodestruktivnim ponašanjem mislim da treba razmišljati o njegovom stanju kao o značajnom problemu a ne kao o varijanti normale, što inače možemo primijeniti na djecu koja su “življa” od drugih ali nemaju takve promjene. Hiperkinetski poremećaji su nejasnog uzroka, utvrđene su djelomične nasljedne karakteristike kao i okolinske. Postoji veći rizik od tog poremećaja kad je dijete rano izloženo nekim štetnim tvarima, preuranjenom porodu… a također je dokazana veza između unutarobiteljske dinamike i razvoja hiperkinetskog poremećaja. Da, dijete ne može razviti depresiju, maniju ili anksioznost kao odrasli ljudi, umjesto toga ono postaje ubrzano, često “izbacuje” svoje emocije prema vani i na taj se način nosi s njima. Na vrlo spontan način pokazuje što ga muči iznutra. Mislim da se treba javiti dječjem psihijatru (ono u školi je bio vjerojatno psiholog) koji su dostupni u većim gradskim centrima. Pomoć je psihoterapijska, uobičajeno se uključuje i obitelj, a postoji mogućnost da su korisni i neki lijekovi.