Odgovara:

Marijana Sarilar, dipl. psiholog

Vi, čini se, imate ozbiljnije, a ne blaže simptome hipohondrije. Sudim po tome što vaše traženje mogućih bolesti ometa vaše svakodnevno funkcioniranje, a i vaših ukućana. Koliko traju vaše hipohondrijske navike? Bitno je pitanje je li to samo akutna reakcija na stres (lom kuka i operacija, strah od mogućih posljedica) ili je već prošlo prilično vremena od operacije, a vi ste i dalje  opsjednuti traženjem mogućih bolesti? Vaša izvorna bolest vezana uz kuk izazvala je kod vas priličan strah i stres. Jedan od načina nošenja sa stresom može za neke ljude biti i hipohondrijska fiksiranost. Kao da sve svoje strahove, vezane i nevezane uz fizičko zdravlje, nesvjesno pretaču u jedan strah, strah od svakojakih mogućih bolesti. Možda vas u pozadini muče i neki drugi strahovi, npr. strah od posljedica operacije. Možda Vam se nameću neke od sljedećih briga: hoće li fizičke promjene kao posljedica operacije utjecati na vaš društveni život, na interakcije sa suprotnim spolom, na vaše sportske ili rekreacijske navike, na vaš fizički izgled. Možda postoji doživljaj da vas je operacija i bolest bitno izmijenila? Možda je došlo do znatnog pada samopouzdanja? Ponekad je lakše, umjesto nositi se sa svim ovim strahovima koji su puno zahtjevniji (jer uključuju i razmišljanje o samom sebi, sumnje u sebe, povremene padove samopouzdanja, promjene u doživljaju sebe), prebaciti sve strahove u samo jednu vrstu straha, strah od fizičkih bolesti? Ovo su neki od mogućih uzroka hipohondrijskih fiksacija, ali budući da nemam dovoljno podataka o vama, ne mogu reći što je  konkretno kod Vas uzrok “opsjednutosti” mogućim bolestima. Probajte razmisliti od čega još strahujete i ako postoje dublji strahovi nemojte ih potisnut, ne “bježite u bolest”. Razmišljajte o svojim pravim strahovanjima, pričajte s drugima o njima. Međutim, hipohondrijske fiksacije kada se “razbukte” poprimaju opsesivni karakter, jednostavno se nameću. Nešto radite i odjednom kao grom iz vedra neba, javi se misao o nekoj zloćudnoj bolesti. Kao neka vrsta sveprisutne ovisnosti koje se ne možete riješiti. Nađite i druge interese osim čitanja o bolestima, popunite što više svoje vrijeme obvezama zbog kojih ćete imati manje vremena razmišljati o bolestima. Razvijte strategije suočavanja sa situacijama kada počinjete razmišljati o bolesti. Npr. svaki put kada počnem razmišljati o bolesti, ustati ću i otići družiti se sa prvim dostupnim prijateljem, ukućaninom ili otići ću raditi nešto što jako volim raditi i slično. Međutim, ako ove vaše tegobe traju već jako dugo, bilo bi najbolje da potražite pomoć psihologa ili psihijatra jer očito je da ste skloni potiskivanju pravih briga i problema i da ste postali “hipohondrijski ovisnik”.