Objavljeno 09.09.2010.
Psihološki problemiPrije teškog loma kuka nisam baš puno razmišljao o svom zdravlju i smatram da je to normalno za osobu od 20 godina. Međutim, nakon operacije i boravka u bolnici sam primijetio da sam postao opterećen i da čak imam blage simptome hipohondrije. Postajem opterećen nepravilnostima na svom tijelu i čak previše oprezan u sasvim normalnim životnim situacijama. Prvo je krenulo od razmišljanja o bolestima kostiju, čitanja bezbrojnih članaka na internetu, a kasnije se proširilo i na sve moguće bolesti i komplikacije. Npr. svaki dan bar dva puta pogledam madež i pomislim na maligni melanom. Opterećujem ukućane i prijatelje stalnim savjetima i mjerama opreza kako bi sačuvali svoje zdravlje. Kako da riješim ovaj problem, tj. kako da prestanem razmišljati o oboljenjima (stalno na internetu pretraživati simptome malignih i drugih bolesti) i da se vratim u normalan život? Ne želim živjeti život u razmišljanjima kakve su mi šanse da me pogodi neka teška bolest? Unaprijed hvala.
Odgovara:
Vi, čini se, imate ozbiljnije, a ne blaže simptome hipohondrije. Sudim po tome što vaše traženje mogućih bolesti ometa vaše svakodnevno funkcioniranje, a i vaših ukućana. Koliko traju vaše hipohondrijske navike? Bitno je pitanje je li to samo akutna reakcija na stres (lom kuka i operacija, strah od mogućih posljedica) ili je već prošlo prilično vremena od operacije, a vi ste i dalje opsjednuti traženjem mogućih bolesti? Vaša izvorna bolest vezana uz kuk izazvala je kod vas priličan strah i stres. Jedan od načina nošenja sa stresom može za neke ljude biti i hipohondrijska fiksiranost. Kao da sve svoje strahove, vezane i nevezane uz fizičko zdravlje, nesvjesno pretaču u jedan strah, strah od svakojakih mogućih bolesti. Možda vas u pozadini muče i neki drugi strahovi, npr. strah od posljedica operacije. Možda Vam se nameću neke od sljedećih briga: hoće li fizičke promjene kao posljedica operacije utjecati na vaš društveni život, na interakcije sa suprotnim spolom, na vaše sportske ili rekreacijske navike, na vaš fizički izgled. Možda postoji doživljaj da vas je operacija i bolest bitno izmijenila? Možda je došlo do znatnog pada samopouzdanja? Ponekad je lakše, umjesto nositi se sa svim ovim strahovima koji su puno zahtjevniji (jer uključuju i razmišljanje o samom sebi, sumnje u sebe, povremene padove samopouzdanja, promjene u doživljaju sebe), prebaciti sve strahove u samo jednu vrstu straha, strah od fizičkih bolesti? Ovo su neki od mogućih uzroka hipohondrijskih fiksacija, ali budući da nemam dovoljno podataka o vama, ne mogu reći što je konkretno kod Vas uzrok “opsjednutosti” mogućim bolestima. Probajte razmisliti od čega još strahujete i ako postoje dublji strahovi nemojte ih potisnut, ne “bježite u bolest”. Razmišljajte o svojim pravim strahovanjima, pričajte s drugima o njima. Međutim, hipohondrijske fiksacije kada se “razbukte” poprimaju opsesivni karakter, jednostavno se nameću. Nešto radite i odjednom kao grom iz vedra neba, javi se misao o nekoj zloćudnoj bolesti. Kao neka vrsta sveprisutne ovisnosti koje se ne možete riješiti. Nađite i druge interese osim čitanja o bolestima, popunite što više svoje vrijeme obvezama zbog kojih ćete imati manje vremena razmišljati o bolestima. Razvijte strategije suočavanja sa situacijama kada počinjete razmišljati o bolesti. Npr. svaki put kada počnem razmišljati o bolesti, ustati ću i otići družiti se sa prvim dostupnim prijateljem, ukućaninom ili otići ću raditi nešto što jako volim raditi i slično. Međutim, ako ove vaše tegobe traju već jako dugo, bilo bi najbolje da potražite pomoć psihologa ili psihijatra jer očito je da ste skloni potiskivanju pravih briga i problema i da ste postali “hipohondrijski ovisnik”.
Slična pitanja
P: Samo lijekovi nisu dovoljni za rješenje problema
Objavljeno 15.05.2024.
Psihološki problemiP: Anksioznost povećava stres a samim time i otkucaje srca
Objavljeno 10.05.2024.
psihologijaP: Stres može povećati pojavu fascikulacija
Objavljeno 26.03.2024.
psihologijaP: Postavite si male, dostižne ciljeve jer put do oporavka je dug i složen
Objavljeno 09.03.2024.
psihologija