Poštovani, imam 25 godina, visok sam 190 cm, težina 91 kg, imam završen fakultet i posao u struci, društvena sam osoba, imam dosta sreće sa suprotnim spolom, sve je naizgled super međutim imam užasan strah od iznenadne srčane smrti, već niz godina, otprilike od 18. godine s time da što sam stariji strah postaje intenzivniji, jednostavno ne prođe niti jedan dan da ja ne razmislim o tome kako mi može srce stati, bilo to pod tušem, u krevetu, na kauču, a  najčešće pri bavljenju sportom. Volim sport, nogomet, trčanje, plivanje...ali jednostavno rijetko kad se bavim sportom baš zbog tog iracionalnog straha. Većinom se izvlačim i uvjeravam sebe i ostale da npr. neću na nogomet jer mi se neda, kao lijen sam, a i onda kad odem to je borba u meni, konstantno razmišljanje o tome kako ću se srušiti. Baš zbog toga što taj strah utječe na moj život i ne želim takav život pun brige i razmišljanja jer sam inače oduvijek bio tip pun energije, osmijeha i nikakvog straha, zabavljač u društvu, ovo me jednostavno izluđuje, pogotovo u situacijama kad ostanem sam. Istraživajući sam ne mogu reći da je ovo tipična anksioznost ipak nisam nikakav specijalist, čak istražujem konstantno kad netko mlad umre iznenada, bilo sportaš bilo obična osoba, da li je riječ o urođenoj mani, da li je doping, droga ili ne znam što. Uglavnom želim pobijediti taj strah iako znam da je to paradoksalno i ne mogu pobijediti sam sebe, ali ovo me sve više izluđuje svaki dan, zvuči smiješno ali znam o srčanim oboljenima više od većine studenata medicine i to nikako nije normalno. Čak sam i obavio kardiološke pretrage gdje je bilo sve u redu s mojim zdravljem, nakon toga sam bio miran jako kratko jer kao da sam sebe uništim samo s jednim člankom gdje je umro neki sportaš a prošao je sve kontrole. Završio sam i na pregledu štitnjače da i nju isključim i rečeno mi je da imam Hashimoto sindrom iako su mi hormoni savršeni, a antitijela skroz niska, ali na UZV su mi rekli da je 90% Hashimoto zbog oblika. U cijeloj obitelji nitko nema nikakav problem sa štitnjačom i uvjeren sam da sam svojim mislima i tjeskobom uništio štitnjaču jer ne mogu više normalno funkcionirati, to mi je ogroman stres, još uz to mi se u zadnje vrijeme javljaju fizički simptomi infarkta, od bolova u prsima, ruci, nedostatak zraka, paraliziram se u snu često, kao da ostajem bez zraka, često me uhvati slabost, ne mogu mirovat ekstremitetima, moram savijat prste, konstantno tresem nogom, jednostavno ne mogu bit miran, u društvu sam prisutan "napola", druga polovica se uvijek bori s mislima i simptomima koji se uvijek pojave (slabost,bol,drhtavica,dezorijentiranost....). U svemu tome jedino je dobro što imam odličnog doktora opće prakse koji je sve to prepoznao i porazgovarao s menom i svjestan sam da mi preostaju terapija i ljekovi, iako nisam pri novcima i znam da su terapije skupe spreman sam nabaviti novac za to kao i probati s ljekovima i poštivati zadanu terapiju koliko god bude potrebno iako općenito izbjegavam ljekove. Jednostavno ne mogu više ovako, previše se trošim i ne živim kvalitetno, samo želim biti opušten. Uglavnom bio bih Vam zahvalan ako bi mi mogli dati na temelju ovoga nekakav koristan savjet. Unaprijed hvala i srdačan pozdrav!