Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Imam 33 godine i nikada nisam imala dečka

Objavljeno 04.11.2020.

Psihološki problemi

Imam 33 g. i nikad nisam imala dečka ni spolni odnos. Uvijek sam bila vesela i društvena, imala prijateljice i izlazila no nikada se nitko nije zainteresirao za mene. Nisam ljepotica,ali ni ružno pače. Nažalost, zaljubljivala sam se u zauzete muškarce i gotovo cijeli život patim zbog neuzvraćenih osjećaja. Dok sam kratko radila u inozemstvu upoznala sam i svidjela se nekolicini no nisu željeli ostati u kontaktu. Majka je imala težak život, rodila me u kasnim 30-ima i nažalost odgojila sama. Uvijek mi je govorila da nađem bilo koga samo da ne ostanem sama. Ona je sad stara i bolesna, nikada nije imala prave prijateljice što me čini još više nesretnijom. Mene su moje povrijedile, a nove sam tražila posvuda, na poslu, tečaju, u virtualnom svijetu no prijatelja ni za lijek. Svi školski prijatelji davno su osnovali obitelj, mnogi odselili u inozemstvo, a ja sam još uvijek sama. Gotovo svake noći sanjam osnovnu i srednju školu, a u zadnja 4mj. plačem kao nikad u životu zbog čega povremeno popijem tabletu za smirenje. Gledanje tv, slušanje glazbe, čitanje i boravak u prirodi mi ne pomažu i sve mi je lošije. Više nemam ni posao, često razmišljam o smrti i velika mi je želja da ne doživim 34. rođendan. Kako da se pomirim s činjenicom da ću možda ostati sama do kraja života?

Kraj vašeg pisma zvuči kao da ste odustali od svega. Ne samo od veze već i od prijateljstava i sebe same, a to ne bi trebalo biti tako. Mladi ste, tek ste prošli trećinu života. Opisujete svoju prirodu kao vedru i veselu, opisujete svoju mladost kao veselu, punu prijateljstava i izlazaka. To ste vi. Gdje ste se sakrili? Gdje su nestali prijatelji iz djetinjstva? Ako su osnovali svoje obitelji ne znači da su nestali. Divno je znati da čovjek može mijenjati stvari dok je živ. Mijenjati, a ne miriti se s postojećim stanjem koje vam se ne sviđa. Zato i jeste nesretni. Većina ljudi teži za ostvarivanjem bliskih, ljubavnih odnosa, kako bi osnovali obitelj. No, to se ponekad ne dogodi. Više je razloga zbog kojih se to može dogoditi, a u podlozi toga je najčešće strah. Strah od toga da ćete u izboru pogriješiti, strah od napuštanja, strah da nećete ispuniti očekivanja partnera, strah od emocionalne boli, strah od izdaje. Najčešće oni koji strahuju sebi ne dopuštaju mogućnost niti da probaju, a ako ne probate nećete ni znati. Većina ljudi nije uspjela pronaći svog partnera iz prve. Takvi su rijetki, ali te “pogreške” su ih naučile mnogo čemu. Naučile su ih kakve odnose i partnere ne žele, što im se sviđa, a što ne. Naučile su ih da znaju prepoznati kakva osoba je za njih, a kakva nije. I u tim “pogrešnim” odnosima ima prekrasnih perioda ili trenutaka. Sva ta iskustva nas obogaćuju. Možda ste se baš zato odlučivali za zauzete muškarce, jer tako imate “ispričnicu” za potencijalni neuspjeh. Kako to da baš nikad niste imali dečka? Što ste očekivali od nekog potencijalnog dečka? Jeste li s nekom prijateljicom pričali o tome koliko su realna ili nerealna vaša očekivanja od veze?  Predlažem vam da krenete na psihološko savjetovanje zato što mislim da ima puno pitanja koja si vi sami nikad niste postavili, a u odgovorima na ta pitanja leži i rješenje vaših problema. Čini mi se da je to puno bolji ulog za preostale dvije trećine života nego odustati unaprijed od nečeg što može biti puno bolje od ovog što sad živite čak i ako ostanete sami.