Poštovani, javljam se u vezi problema koji već neko vrijeme pokušavam riješiti. Muškarac sam i imam 26 godina. Naime, liječim se od anksioznosti već nekoliko mjeseci. Mislim da je sve počelo dosta davno, još u srednjoj školi, znači prije možda malo više od deset godina. Sjećam se da sam imao prisilne misli, morao sam više puta gasiti svijetlo, provjeravati, nešto sam morao u sebi preispitivati, da ponavljam tako neke situacije. Oduvijek sam se pomalo plašio smrti, bio previše zabrinut za svoju majku za koju sam jako vezan, da joj se noću nešto ne desi. Kao malog bilo me je strah da gledam kriminalističke serije jer me je kasnije bilo strah. Kada sam bio mali kad napravim nekakvu glupost kasnije me je često grizla savjest zbog toga, kao što sam već gore napisao, oduvijek sam bio dosta i više vezan za majku nego za oca koji je bio dosta strog za nas djecu. Dobivali smo batine i u djetinjstvu sam vezano za to imao jake stresove. Oduvijek sam znao svakom da popustim, dosta toga sam gutao u sebi iako mi se nečije mišljenje nije sviđalo ili je drugačije od mojeg, ja nerijetko svoje mišljenje nisam iznosio. E sad vezano za anksioznost, sve to mi nije predstavljalo problem do prošle godine, u svibnju prošle godine sam se probudio u toku noći, osjetio nelagodu u predjelu srca. Tada sam se jako uplašio, onesvijestio sam se, ali ubrzo sam se osvijestio i počeo sam da histeriziram, da me odmah vode kod doktora. Baš sam se bio uspaničio, kasnije je sve bilo u redu do avgusta kada sam umislio da ću dobiti infarkt. Imao sam povišen tlak, čitao sam simptome na internetu i kasnije sam neke simptome i osjećao. Skoro mjesec dana sam bio pod jakim stresom i živio u strahu. Nakon toga sam počeo osjećati bezvoljnost, nisam se radovao kao prije, smanjivalo mi se raspoloženje tokom dana, ali sam u glavnom bio ne raspoložen. Nakon toga sam opet umišljao da imam nešto na mozgu, bilo me je strah da ne poludim, obraćao sam pažnju na svaku sitnicu ako vidim neku sjenku bilo me je strah da ne umišljam, da ne ludim. Od polovine rujna koristim latu-escitalopram 10 mg (prepisao mi je neurolog), koju sam koristio 2-3 mjeseca, ali nisam baš najredovitije uzimao. Početkom listopada sam otišao kod neuropsihijatra i nastavio sa latom 10 mg, ksalol 0,25 i B-complex. Koristim je do danas s tim što dva dana nisam uzimao pa možda i to umanji djelovanje pošto ne osjećam da mi je bolje. Je li je moguće da zbog toga što 2 dana nisam koristio pa zato ne djeluju? Desilo mi se nekoliko puta da se tako zadubim kada gledam tv nekako nerealno ili kada sam na ulici jednom mi se desilo da sam u svojoj glavi zamislio nekakvu situaciju i to sam zaboravio da kažem doktorici kada sam išao na kontrolu. U zadnje vrijeme me je strah od shizofrenije, da ovo moje stanje ne pređe u nešto ozbiljnije. Desilo mi se jednom kada sam razmišljao o tome, prošao mi je neki osjećaj kao da bih htio da se to desi i takve situacije me dosta uznemire. Nisu česte i ovo sam zaboravio da kažem doktorici pa razmišljam da li ima veze. Moja doktorica kaže da imam anksiozno depresivni poremećaj, da li se vi slažete? Koliko je ozbiljna ova situacija? Izvinite što sam ovako detaljno opisao, napravio sam to da biste bolje razumjeli. Je li po vašem mišljenju u ovakvim situacijama pomaže bioenergija? Hvala puno unaprijed i očekujem vaš odgovor.