Poštovani, ne znam od kud da krenem. Osjećam kao da mi je košmar u glavi i da se u jednoj minuti promjeni tisuću misli od onih običnih šta trebam danas napraviti do teških životnih, kud i kako dalje jer mi se svaki put čini pogrešan i neuspiješan. Osjećam kao da mi je glava prazna poslije svih tih misli i uopće ne mogu da se organiziram niti u svakodnevnim stvarima a kamoli da riješim neke veće koje me čekaju, tako da mi dan zna proći da ne napravim ništa a onda se u trbuhu javi kao neka trema pred ispit i drži me u grču. Jako zaboravljam a po prirodi sam jako pedantna i odgovorna osoba kojoj prije par godina nije bilo jasno kako se nekome može dogoditi da zaboravi tako bitnu stvar, da izgubi novčanik jer su to za mene ne odgovorne osobe i sl. Plačem bez razloga i na to me može baš svašta potaknuti, čak i reklama na tv-u. Nemam nikakav konkretan problem da bi se tako osjećala čak što više nikad mi nije bilo bolje i lakše u životu(a bio je težak). Muž je pažljiv, vječna podrška i da ne kažem savršen,djevojčica 8.god. dobra, zdrava.A ja kao izopćenik.Igraju se zajedno muž i ona i mole me da se i ja igram i smijem sa njima a ja ne mogu, osjećam tugu i ne mogu se opustiti. Često mjenjam raspoloženje, tako da puno puta pročitam na njihovim licima:u čemu je sad problem. Vičem a volim ih!