Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Samopouzdanje se gradi od djetinjstva. Ako rastemo u obitelji koja nas potiče i ohrabruje u samostalnom rješavanju zadataka i problema, ako dobivamo podršku da probamo ponovno ako nam nešto ne ide od ruke, ako nas pohvale onda kad smo u nečemu uspjeli već smo na dobrom putu za stjecanje samopouzdanja u odrasloj dobi. S druge strane, važna je i naša socijalna okolina (prijatelji, školski uspjeh, uspjeh u izvanškolskim aktivnostima) i sustav samopohvaljivanja kad nešto dobro napravimo. Bez obzira na to, visoko samopouzdanje se može sniziti i u odrasloj dobi kad se naredaju neuspjesi ili kad osoba doživi neke stresne ili traumatične situacije u kojima sebe vidi kao nesposobnu osobu za rješavanje tih problema ili ako pokusava riješiti problem, ali ne uspijeva. Vaša negativna iskustva iz srednje škole su vam snizila samopouzdanje i ulila strah da će se možda dogoditi isto s današnjim ljudima koji vas okružuju. Vi kažete, ako krenem bilo što raditi MISLIM da će mi se smijati i reći mi da sam nesposoban, a ako priđete nekoj curi MISLITE da će vas odbiti. Zbog tog straha da će vam se nešto negativno dogoditi u takvim situacijama ni ne pokušavate.  U redu je ne pokušavati u onim stvarima koje nam nisu bitne. Naprimjer, strah vas je voziti se u vlaku smrti u lunaparku pa to izbjegavate i to je ok, jer ništa se bitno neće promijeniti ako se nikada ne vozite u tome, ali ako izbjegavate druženje s prijateljima i razgovor s curama zbog straha od neuspjeha taj strah će s vremenom jačati, a vi ćete biti sve nezadovoljniji i nesretniji, jer ćete svako odustajanje percipirati kao neuspjeh. Znači, ako ne probate već niste uspjeli, ali ako probate dajete si šansu za uspjeh. Odbijanje je isto tako nešto što se svima ponekad događa. Ne možemo se baš svima sviđati i potpuno je uobičajeno, pogotovo u muškom svijetu, biti odbijen. Tko pita taj i dobije, prije ili kasnije. Kažete da ste se voljeli zafrkavati uvijek i da vas zato ljudi ne shvaćaju ozbiljno. Možda vi niste s njima nikad ozbiljno razgovarali. Ljudi vole zafrkante, više od onih koji su stalno u nekim problemima pa mozda zato i vole vašu zafrkanciju, što ne znači da vas ne bi poslušali kad bi i o nečemu ozbiljnom razgovarali. Kažete da ste ovisni o samozadovoljavanju. Što to znači? Tako je jedna djevojka koja je izrazito religiozna došla na terapiju zbog tog problema pa kad sam ju pitala koliko puta dnevno se samozadovoljava rekla je “dva puta mjesečno”. Osjećaj krivice u tome je nešto na čemu biste trebali poraditi. Biološki gledano, a pogotovo u vašim mladim godinama, seksualni nagon je prirodna pojava. Ako nemate djevojku onda je samozadovoljavanje čin kojom se otpušta seksualna napetost.  Moj vam je savjet da krenete na psihološko savjetovanje. Najbolji izbor za vaše probleme bila bi Kognitivno-bihevioralna terapija.