Kako pomoći disfunkcionalnoj osobi? - Ordinacija.hr

Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Kako pomoći disfunkcionalnoj osobi?

Objavljeno 28.03.2019.

Psihološki problemi

Vrlo nam bliska i draga osoba ima sigurno neku bolest, a mnogo nas je uvjerenja da ima Aspergov sinorom ili nešto slično toj bolesti. Nikada se nije liječio, ima 38 godina, završio je Pravni fakultet, inteligentan je doista, no vidi se da nešto nije u redu s njim odmah u prvom momentu i kontaktu. Ne može pronaći posao nikako. Neki od simptoma/načina ponašanja su: asocijalnost, druži se samo sa roditeljima i bakom, jako je pobožan (dva puta dnevno ide u crkvu), ima svoju rutinu koje se slijepo drži i ne odstupa od iste, ne voli bacati stvari i sve čuva i gomila, blago je pogrbljen, dodir i kontakt mu ne odgovaraju, često ponavlja iste rečenice, odlično pamti brojeve, cijene, godine i činjenice (nebitne i bitne), jako je usporen (recimo dodaje nešto vrlo usporeno, puno sporije nego ostali). Nas zapravo zanima kako takvoj, očito bolesnoj osobi reći da mu je potrebno liječenje i kako mu pomoći? Što vi mislite može li biti takva nekakva bolest? 

Bez obzira na to o kojoj se dijagnozi radi činjenica je da je on disfunkcionalan. Ako ima 38 godina i do sad nije uspio pronaći posao već puno govori o njegovoj disfunkcionalnosti. Postoji širok niz poremećaja autističnog spektra međusobno različitih, a i sličnih. Neke osobe unatoč tome uspiju samostalno funkcionirati u svakodnevnom životu dok neke ne. Trebalo bi svakako obaviti dijagnostički pregled a bi se utvrdila prava dijagnoza.  Nije rijetkost da obitelj pronalazi opravdanja ili objašnjenja za svog člana obitelji kad je “drugačiji”. Još uvijek postoji stigma kod tih “drugacijih”. Ako potraže stručno mišljenje možda im netko i potvrdi sumnje, a ovako se pravimo da je sve uredu. Ponekad je ok praviti se da je sve uredu dok god se možeš sam brinuti o toj osobi kao roditelj, ali i roditelji stare, a i umiru na koncu. Da sam ja na vašem mjestu pitala bi ih kako vide njegov život u budućnosti? Tko će se brinuti o njemu kad oni jako ostare ili kad ih više ne bude? Tko će mu plaćati račune? Tko će mu kupovati hranu? Takva pitanja mogu otvoriti razgovor u smjeru rješavanja problema. Ako on sad i nema problem, jer ga roditelji hrane i brinu se o njemu, u budućnosti će netko drugi naslijediti taj problem. Bez obzira na to što je sad sve naizgled uredu kad bi dobio valjanu dijagnozu i možda potvrdu da nije radno sposoban dobio bi i valjanu financijsku pomoć od države, a i zaštitu u budućnosti. Zato vas podržavam u tome da pokrenete tu temu, jer mu se jedino tako može pomoći, što god da je.