Odgovara:

Bernarda Škegro, psihologinja

Iz napisanoga se vidi koliko Vam je taj odnos značio i da ste razvile bliskost s gospođom iz crkve. Kada se netko u takvoj situaciji povuče ili promijeni ponašanje, prirodno je da se osjećamo odbačeno. Dodatnu težinu svakako ima i činjenica da se opisujete kao osoba koja teško sklapa prijateljstva. Važno je zapamtiti: promjena u njezinom ponašanju ne mora nužno imati veze s Vama i da ste učinili nešto pogrešno. Ponekad se ljudi povuku zbog zdravstvenih, obiteljskih ili drugih poteškoća koje nemaju veze s drugom osobom. Osjećaj odbačenosti koji opisujete možda Vas podsjeća i na neka starija iskustva u kojima ste se osjećali slično. Pokušajte ih ne potiskivati već si nježno reći „Da, ovo me boli“. Ostaje pitanje kako se nositi s ovom situacijom. Za početak, dopustite si žalovanje što ste izgubili taj odnos. Tuga je prirodan odgovor na gubitak. Nadalje, ako mislite da bi Vam razgovor s njom mogao donijeti mir, pokušajte (bez optuživanja) pitati što se dogodilo. Primjerice, „Primijetila sam da već dugo nismo popile kavu pa se pitam je li sve u redu“. Ona nije dužna pružiti razlog što se dogodilo, ali otvorenim pristupom bez zahtijevanja dajemo joj prostor da iskomunicira s nama što se dogodilo ako želi. I konačno, važno je podsjetiti se da je ovo jedno iskustvo koje nije završilo onako kako ste htjeli, ali je pokazalo da ste sposobni otvoriti se i razviti bliskost s drugom osobom. Neki ljudi ostanu s nama većinu našeg života. A neki drugi ljudi uđu u naš život na jedno razdoblje, donesu ljubav i toplinu, ali nakon tog razdoblja se udalje. To ne umanjuje vrijednost onoga što je postojalo i što su nam donijeli. Želim Vam da ovo gledate kao iskustvo, a ne kao ranu koja će predodrediti Vaša buduća prijateljstva.