Draga čitateljice, rekla bi da je preispitivanje u nekim situacijama dobro a u nekima nam može biti poprilično otežavajuće. Ako preispitujemo i interesiramo se za svijet oko nas, zar to nije dobar put da pri tome nešto naučimo? Ako se pitamo zašto je nebo plave boje a ne primjerice roze – nije li to nešto što nas može potaknuti na istraživanje i širenje znanja? U tim situacijama smatram da nije loše preispitivati.No, ako se opterećujemo time što je netko ovakav a ne onakav, kada počnemo razmišljati o hipotetskim situacijama može se dogoditi da propustimo realnost. I pri tome ne preuzimamo odgovornost za sadašnjost. Odgovor na tvoje pitanje postoji li način da se opustiš je potvrdan. Ono što bi bilo dobro da počneš činiti ukoliko se želiš opustiti jest da prekidaš ovaj dosadašnji obrazac i mijenjaš ga: kada primjetiš u kojem smjeru kreću tvoje misli, jednostavno ih zaustavi (svjesno) i preusmjeri se na nešto drugo. Na što ćeš se preusmjeriti ovisi o tebi – možeš početi razmišljati o nekom ugodnom događaju koji si doživjela, možeš se fokusirati na neki manualni rad (npr. crtanje) ili mentalni (čitanje), ovisno o tvojim preferancijama odnosno o onome što ti pruža ugodu. Moja pretpostavka je da će ti trebati puno vježbe kako bi ovo jednog dana postala automatska reakcija. Ako procjeniš da ti to ne polazi za rukom i da ti je potrebna podrška, moj savjet bi bio da se obratiš roditeljima i zatražiš stručnu pomoć. Sretno!