Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Po opisu vašeg problema kojeg opisujete kroz opsesivne misli u kojima povrijeđujete sebe i svoje bližnje, zatim osjećaj straha i tjeskobe koji prati te misli pretpostavljam da se radi o opsesijama koje se javljaju kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Za opsesije je karakteristično da im osoba koja ih proživljava snažno vjeruje i vjeruje da su te misli dio njega pa se i jako boje da bi se te misli mogle i ostvariti, ali one se ne ostvaruju jer su to samo misli. Točno ovako kako vi opisujete tijek svojih misli i tjeskobu koja ih prati. Kao posljedica ovakvog stanja se može javiti i depresija jer je organizam umoran od stalne tjeskobe i patnje. OKP spada u anksiozne poremećaje i najdjelotvornija psihoterapija za anksioznosti je kognitivno-bihevioralna. KB terapija ima izvrsne metode za rad s OKP-om koje pomažu osobi da svoje misli odvoje od sebe i da im ne pridaju važnost i da smanje učestalost takvih misli i osjećaj straha i tjeskobe. Trebali biste napraviti psihodijagnostiku (ili privatno ili preko uputnice opće prakse) kako biste utvrdili o kojem se poremećaju točno radi i postoji li još nešto što bi moglo potaknuti mozak na produkciju opsesivnih misli.  Nakon psihodijagnostike može biti jasnije treba li uzimati uopće lijekove i koliko dugo, ali uz obaveznu kognitivno-bihevioralnu terapiju. Kod psihičkih poremećaja je prava umjetnost pogoditi pravu farmako terapiju za pacijenta. Isti poremećaj, drugi čovjek, različita farmako terapija, stoga je važno na početku, svaka dva tjedna, davati povratne informacije psihijatrima o svom stanju i mijenjati terapiju sve dok se pacijent ne osjeća dobro.