Poštovani, pišem Vam prvi put jer smatram da mi možete pomoći. Imam 19 godina, tek sam maturirala. Živim sa majkom i mlađom polusestrom. Otac mi je umro prije nekoliko godina. U posljednjih par mjeseci pod velikim sam pritiskom i depresijom. Naime, majka koja bi mi morala biti u životu velika podrška i uzor, ponaša se kao da ja ne postojim. Niti me ništa pita u vezi mene ili bilo čega drugog. Njezino slobodno vrijeme samo provodi sa polusestrom. Dok sam ja cijele dane u sobi. I pomišljam na svašta. Kupuje joj sve što poželi, daje novce. Meni ništa, iako su mi potrebni.. Sve je počelo njezinim tel. razgovorima sa meni potpunim strancem, i zbog toga je samo opterećena njim, da stvar bude gora ona pakuje svoje stvari i odlazi k njemu sa sestrom. Bez da se mene išta pita jer živimo u iznajmljenom stanu kojeg ja ne mogu sama plaćati. Jer sam do sad ovisila o njoj. Mislim da je nije briga za mene jer je oduvijek gledala samo svoju korist. Na daljnje školovanje mogu zaboraviti jer nemam novaca pa se mislim što prije zaposliti. Moje pitanje je, kako dalje? Kako živjeti sa tim da me majka odbacila, ne samo odbacila kao njezino dijete već i odbacila na cestu. Pošto sam jako emotivna osoba, za mene je ovo veliki šok. I totalno sam slomljena, psihički i fizički. Pitam se da li moj život uopće ima smisla.. I zašto se to događa baš meni. Pretužna i slomljena sam. Molim Vas, dajte mi neki savjet i što Vi mislite o svemu ovome. Hvala puno unaprijed.