Odgovara:

Tara Pavić Futač, mag. psihologije, psihoterapeut

Draga djevojko, tvoja frustracija, osjećaj pritiska, suze i tuga razumljivi su s obzirom na opisanu situaciju. Svakom djetetu podrška roditelja je važna. Sasvim je normalno da kao punoljetna osoba želiš imati nekoga tko ti se sviđa i s kime želiš biti u ljubavnoj vezi. Iz upita ne iščitavam razlog zbog kojeg tvoja majka ne dopušta da imaš dečka. Da li je majka (pre)zaštitnički nastrojena, da li je to vjerski uvjetovano, da li je u prošlosti bilo nekih negativnih iskustava, da li je to specifično zbog ovog dečka koji je stariji (koliko?) ili nešto drugo? Roditelji se ponekad brinu za nas kad ne znaju s kime smo, što radimo, u kakvom društvu se krećemo i sl. Čak onda kada smo već i punoljetne osobe, za neke roditelje ostajemo djeca. Možda da otvoreno razgovaraš s majkom, kažeš joj kako se osjećaš i otkriješ zašto majka ne odobrava taj odnos. Otvoren razgovor potencijalno može otvoriti vrata ka nekom rješenju. U svakom slučaju, razumijem da je teško živjeti s roditeljem pred kojim se moraš skrivati. Da li i tata dijeli mamino mišljenje ili ima prostora da i s njim razgovaraš i zatražiš podršku? S obzirom na to da se u zadnje vrijeme osjećaš sve gore i da si primijetila vlastito čudno ponašanje kao i suicidalne misli koje se pojavljuju mislim da je važno da zatražiš pomoć. Ako podršku i pomoć ne možeš dobiti od svojih roditelja, javi se psihologu ili psihoterapeutu. Netko stručan i objektivan bit će ti podrška u ovoj situaciji, a i znat će ti pomoći da sebe osnažiš i lakše se nosiš s cjelokupnom obiteljskom situacijom, neovisno o daljnjem ishodu. Na ovim web stranicama možeš pronaći kontakte za pomoć: Tesa – psihološki centar Centar za zdravlje mladih