Pitanja našim doktorima mogu postaviti samo prijavljeni članovi Ordinacije.

Prijavi se. Nemaš korisnički račun? Učlani se.

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju!
Psihološki problemi

Mama mi ne dopušta da imam dečka

Objavljeno: 07.04.2021.

Žensko sam, imam 19 i pol godina, 156 cm, 48 kg, ne pijem, ne pušim, ne izlazim, radim većinu kućanskih poslova. Imam problem s majkom koja mi ne dopušta da imam dečka, iako ga imam. Problem joj je što idem van s njim, problem je što joj ga ne želim pokazati, a to ne želim jer je stariji i to bi bio još veći problem. Osjećam se kao da nije sretna što imam nekoga, da ne spominjem kako uvijek laže gdje sam kada otac pita. Kao da je smrtni grijeh što imam nekoga. Situacija se ne mijenja već skoro tri mjeseca i to mi je počelo stvarati jako veliki pritisak u zadnje vrijeme, jako čudno se ponašam, često plačem i nekad imam suicidalne misli što mi se nimalo ne sviđa. Što je najgore nemam se kome ni požaliti i pričati o tome s nekime, jer nemam baš jako dobru frendicu, a i kada se požalim imam osjećaj kao da me nitko ne razumije. 

Smješteno u Psihološki problemi

Draga djevojko, tvoja frustracija, osjećaj pritiska, suze i tuga razumljivi su s obzirom na opisanu situaciju. Svakom djetetu podrška roditelja je važna. Sasvim je normalno da kao punoljetna osoba želiš imati nekoga tko ti se sviđa i s kime želiš biti u ljubavnoj vezi. Iz upita ne iščitavam razlog zbog kojeg tvoja majka ne dopušta da imaš dečka. Da li je majka (pre)zaštitnički nastrojena, da li je to vjerski uvjetovano, da li je u prošlosti bilo nekih negativnih iskustava, da li je to specifično zbog ovog dečka koji je stariji (koliko?) ili nešto drugo? Roditelji se ponekad brinu za nas kad ne znaju s kime smo, što radimo, u kakvom društvu se krećemo i sl. Čak onda kada smo već i punoljetne osobe, za neke roditelje ostajemo djeca. Možda da otvoreno razgovaraš s majkom, kažeš joj kako se osjećaš i otkriješ zašto majka ne odobrava taj odnos. Otvoren razgovor potencijalno može otvoriti vrata ka nekom rješenju.
U svakom slučaju, razumijem da je teško živjeti s roditeljem pred kojim se moraš skrivati. Da li i tata dijeli mamino mišljenje ili ima prostora da i s njim razgovaraš i zatražiš podršku? S obzirom na to da se u zadnje vrijeme osjećaš sve gore i da si primijetila vlastito čudno ponašanje kao i suicidalne misli koje se pojavljuju mislim da je važno da zatražiš pomoć. Ako podršku i pomoć ne možeš dobiti od svojih roditelja, javi se psihologu ili psihoterapeutu. Netko stručan i objektivan bit će ti podrška u ovoj situaciji, a i znat će ti pomoći da sebe osnažiš i lakše se nosiš s cjelokupnom obiteljskom situacijom, neovisno o daljnjem ishodu.
Na ovim web stranicama možeš pronaći kontakte za pomoć:
Tesa - psihološki centar
Centar za zdravlje mladih
 

Slična pitanja