Pozdrav poštovana doktorice, već godinama se borim sa tikovima koji su u blažem obliku, emocionalno sam nezrela iako imam 20 godina. Imam problem u komunikaciji sa roditeljima. Cijeli život nam je komunikacija svedena na moje obrazovanje iako sam uspješna učenica i sada studentica oni forsiraju moje učenje i žele mi organizirati svaki dan i tjedan i upravljati mojim životom. Imamo velikih problema u komunikaciji i stalno se svađamo osim ako ne komuniciramo. Pretežno su svađe jer ih ne obavijestim o mojim planovima ili ne razumiju moje postupke. Ne dopuštaju mi da govorim uvijek me prekidaju i viču. Mislim da našoj komunikaciji nema spasa. Njihov odnos prema meni je uzrok mojim problema!? Oduvijek ih opravdavam nervoza radi posla, ali smatram da baš i nije normalno vlastito dijete pitati samo o školi i fakultetu i nijednom dijete ne upitati kako je i znati kakvo je njihovo dijete. Žalosno je da se moji roditelji i ja ne poznajemo iako živimo skupa nas petero već 20 godina. Najmlađi sam član obitelji i "najneuspješniji" . Imala sam već jedan blaži živčani slom smatrate li da moram posjetit psihijatra i hoće li mi pomoći ijedna terapija !? Također imam velik problem sa intimnošću i emocijama ,mislite li da je to uzrok?