Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Za vaš problem postoji nekoliko rješenja, a ispravno je ono koje odgovara vašem moralnom okviru i nakon kojeg ćete se osjećati dobro. Teško je donositi odluke i u ime svojih roditelja, misleći kako pretpostavljate da znate što bi bilo najbolje za njih. Ja isto ne znam što je najbolje za vas i vašu obitelj, ali vam mogu pomoći kako da si postavite prava pitanja koja će vas dovesti do pravog odgovora za vas.  Kad sam pažljivo pročitala vaše pismo shvatila sam da ste vi zbog svoje sumnje, da vaša majka ima ljubavnika, kaznili najviše sebe. Vi sumnjate, nemate dokaz, a ona negira. Zbog svoje sumnje ne pričate s njom. Kaznili ste i oca, ni krivog ni dužnog, s kojim isto ne pričate, a ne biste mu ni rekli zašto jer bi ga to moglo povrijediti. To je činjenični slijed.  Kod rješavanja problema važno je prvo napisati na papir sve moguće opcije onoga što biste mogli napraviti (npr. reći tati, reći ispred mame i tate da sumnjate, prešutjeti i ne razgovarati s njima, prešutjeti i praviti se da je sve u redu, unajmiti privatnog detektiva…). Nakon toga za svaku od tih opcija napišite što bi se pozitivno nakon toga moglo dogoditi, a što negativno. Npr. ako kažete tati da sumnjate da ga mama vara negativno bi moglo biti da će tata biti povrijeđen, da bi se mogli rastati, da bi mogli ostati zajedno s crvom sumnje koji bi ih polako izjedao itd., a pozitivno može biti to da ćete vi skinuti teret sa sebe, da bi tati moglo laknuti, jer i on sumnja, da bi tata imao dobar razlog za rastavu o kojoj je možda razmišljao, ali nikad nije imao dobar razlog za rastavu, itd.  Jeste li razmišljali o tome što biste vi htjeli da vaša kćer ili sin naprave da se vi nalazite u istoj takvoj situaciji? Različiti ljudi bi dali različite odgovore. Netko bi rekao da ne želi ništa slušati ako nemaš dokaze. Netko bi želio znati i najmanju sumnju. Sjećam se slučaja kad su jednu ženu prijateljice suočile s činjenicom da ju muž vara, a ona im je odgovorila da ona ima divan odnos s mužem, da joj posvećuje svu pažnju i ljubav i da ne želi znati što se izvan kuće događa. Kakav je odnos vaših roditelja? Kažete da se osjećate depresivno. Depresija nastaje kad imamo osjećaj gubitka, kad tugujemo za nečim. Možda ste tjeskobni zbog te nerazrješene situacije pa se zato osjećate depresivno, jer ste se umorili od stalnog razmišljanja. Za čim vi tugujete? Vaši roditelji su odrasli ljudi i njima se može dogoditi što i vašim prijateljima. Roditelje ponekad idealiziramo jer su nam roditelji i vidimo ih samo kroz tu ulogu, ali i oni imaju neke druge uloge u kojima mogu biti bolji ili lošiji. Mislim da je za vas važno osvijestiti da što god da se dogodi da će oni biti uvijek vaši roditelji. Vi ste pola mame i pola tate, a oni su samo vaši roditelji.  Ako vam ovaj odgovor ne pomogne u donošenju odluke i u smirivanju same sebe predlažem vam da uzmete sat, dva psihološkog savjetovanja kako biste si pomogli u donošenju odluke i kako biste si skinuli teret s leđa i mogli biti pozitivni i nasmijani za svoju obitelj, svoje dijete i muža.