Poštovani, imam 30 godina, 168/64. Pušim do kutije dnevno, alkohol pijem možda jednom mjesečno. Udata sam, dvoje malodobne djece. Imam velikih problema sa samopouzdanjem, možda depresijom. Izvana se činim komunikativna, vedra i smirena. No, ja se borim sama sa sobom. Nakon razgovora s bilo kime, analiziram svaku riječ i kako me je taj sugovornik prihvatio i doživio. Strah, odnosno sram me je izreći svoje mišljenje da ne bih bila ismijana te se stalno prilagođavam drugima i radim kontra sebe i svoje volje. Odmalena su me stalno kritizirali i ispravljali jer valjda nisam ništa dobro radila. Ne mogu reći da sam imala loše djetinjstvo gdje su bile tuče i svađe, to nikako. Moram reći i ovo; puno bih puta htjela zaplakati, ali ne mogu. Ne pamtim kad sam zadnji put plakala, bilo od tuge, bilo od ljutnje. Često se zapitam kakva sam to osoba. Puno puta napravim obrnuto onoga što kažem i tako povrijedim svoje bližnje vjerojatno. Još da nadodam, pila sam nekoliko puta Helex 1mg za smirenje, ali što me začudilo, mene ta tableta nije ništa opustila, osjećala sam samo vrtoglavicu, smušenost i pospanost, ruke su mi bile teške i šalica u ruci mi se činila teškom. Voljela bih čuti Vaše mišljenje.. Hvala Vam unaprijed.