Pitanja našim doktorima mogu postaviti samo prijavljeni članovi Ordinacije.

Prijavi se. Nemaš korisnički račun? Učlani se.

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju!
Psihološki problemi

Ne mogu pronaći zajednički jezik s mamom

Objavljeno: 04.03.2019.

Imam samo 14 godina (uskoro 15). Imam mali obiteljski problem koji pokušavam duže vrijeme da riješim, ali ne uspijeva. Dakle, imam majku koja ima 35 godina i nismo živjele zajedno punih 10 godina, jer je ona morala biti u drugoj zemlji da bi radila i zarađivala. Poslije sam ja došla u inozemstvo. Jako često se svađamo i nemamo “zajednički jezik”. Stalno viče na mene i pokušava da me udari, a razlog tomu je kad nešto slučajno pogriješim ili nešto ne umijem da napravim. Jako sam povučena osoba i stalno slušam razne psihološke savjete i gledam razne klipove od strane psihologa. Zanima me znanost i čitav naš svijet. Dok nju ništa od toga ne zanima i govori kako je to glupost i vjeruje u razna praznovjerja. Zbog velike različitosti između nas dvije ne možemo normalno komunicirati. Bitno mi je samo da ona ne viče i ne vrši nasilje nad mnom, ali ne znam kako to da spriječim, to me počinje jako uništavati. Jako bi mi značio vaš odgovor i ako biste mi preporučili razgovor s njom, pokušala sam na miran način više puta, ali nema šanse!

Smješteno u Psihološki problemi

S obzirom na sve što si napisala razumijem i suosjećam s tobom kako ti je. Činjenica da deset godina niste živjele zajedno vjerojatno otežava međusobno razumijevanje i komuniciranje. Ti si tinejdžerica u godinama kad se gradiš kao osoba, kad je normalno imati mušice, otpore prema roditelju, svoje zahtjeve, svadljivi ton, itd. Možda ništa od toga ne radiš, ali bi bilo razumljivo i očekivano da je tako. Tvoja mama, s druge strane, ima neka svoja očekivanja od toga kakva bi ti trebala biti i kako bi se trebala ponašati. Iako ti je mama ima i ona svojih pogrešaka. No, od odrasle osobe, od svog roditelja djeca očekuju da se ponaša odgovorno, podržavajuće, s puno razumijevanja i pažnje. Neki roditelji nisu naučili kako komunicirati i odgajati djecu, i znaju često koristiti nasilne metode rješavanja problema, što svakako nije prihvatljivo. I ona je tebe mlada dobila, a dugo je živjela sama. Kad rastemo zajedno sa svojom djecom onda uče oni od nas, ali i mi od njih. Vas dvije ste to preskočile, a imate očekivanja jedna od druge bez poznavanja tko ste vas dvije zapravo. Kažeš da ste potpuno različite i da imate različite poglede na život. Nije važno da budete iste i da isto mislite već je važno da se međusobno uvažavate. 
Pokušaj s njom otvoreno razgovarati i reći joj što te smeta i kako se ti osjećaš. Pokušaj izbjeći rečenice koje počinju s Ti, jer takve rečenice potiču drugu osobu na obranu i onda slijedi svađa. Umjesto da kažeš: "Ti stalno vičeš na mene i grozno se ponašaš prema meni." objasni joj kako se ti osjećaš. Npr. "Kad vičeš na mene i kad me pokušavaš udariti osjećam se uznemireno i strah me je. Voljela bih kad bismo mogle mirno pričati o stvarima koje bi voljele promijeniti, jer bismo se tako obje bolje osjećale."
Nitko ne bi trebao trpjeti bilo kakvo nasilje od bilo koga, a pogotovo ne od roditelja i ako tvoj pokušaj razgovora s njom ne uspije i svađe i nasilje se nastave postoje i druge opcije. Sljedeći korak može biti da predložiš majci da odete zajedno na savjetovanje kod psihologa kako biste naučili komunicirati i kako bi ona poboljšala svoje roditeljske vještine. Ako to odbije predlažem ti da se ti sama obratiš školskoj psihologinji ili centru za socijalnu skrb koji ćete uputiti kako dalje, od kojih ćeš dobiti podršku i neke konkretne mjere i savjete. Ne znam u kojoj državi živiš pa ne mogu detaljnije predlagati kome da se obratis, ali ako ne možeš sama riješiti problem zbog tvog psihičkog i fizičkog zdravlja je važno da se zaštitiš i da tražiš pomoć. Iako ti je mama, ne trebaš trpiti i patiti, a ni prolaziti sama kroz to. Nadam se da su ti pomogli ovi prijedlozi rješavanja problema.

Slična pitanja